Marketing
Danas s ponosom i radošću u srcu slavimo svetog Leopolda Bogdana Mandića, drugog kanoniziranog hrvatskog sveca, franjevca kapucina, apostola ispovijedi i kršćanskog jedinstva, proslavljenog ispovjednika. Rodio se 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, na ulazu u „zaljev hrvatskih svetaca“, Boku Kotorsku. Dvanaesto, najmlađe dijete Petra Antuna, vlasnika flotile ribolovnih brodova i Dragice rođene Carević, sin pobožne obitelji podrijetlom iz Zakučca, sela u omiškom zaleđu, kršten je kao Bogdan Ivan. Oduševljen djelovanjem kapucina u rodnom gradu, pošao je sa 16 godina u Italiju, u kapucinsko sjemenište u Udinama (Furlanija). Redovnik je postao 1884. u Bassanu del Grappa (Veneto) i uzeo redovničko ime Leopold. Svečane zavjete položio je 1885, teologiju studirao u Padovi i Veneciji, a za svećenika je zaređen 1890. u Veneciji. Kao mladomisnik izrazio je svojim poglavarima želju da se vrati u domovinu. Kratko vrijeme bio je gvardijan u Zadru, a boravio je i u Rijeci i Kopru. Naposljetku je 1906. stigao u Padovu. Nekoliko godina bio je odgojitelj studenata filozofije, predavač patrologije, a u Veneciji je mlade kapucine učio hrvatskom jeziku. Na glas svetosti došao je kao ispovjednik u kapucinskom samostanu u Padovi, gdje je djelovao gotovo 40 godina, sve do kraja života. Gorostas kršćanstva, bio je niska rasta i nježna zdravlja, mucao je i nezgrapno hodao, ali je imao ogromno srce i divovsku duhovnu snagu. Duboko predan vjeri, radio je na zbližavanju kršćana i zagovarao ekumenizam. Neprestano je molio za slogu katolika i pravoslavaca. Mariju je nazivao svojom „svetom gazdaricom“, a ispovijedao je svakog dana sate i sate. HIiM
Post je objavljen 12.05.2023. u 07:58 sati.