Vani je oblačno
mokro
hladno
sivo
zeleno
svjetlozeleno
bujno
nezaustavljivo
dijeli nas još samo korak
na samom rubu smo do totalnog sveopćeg rascvjetavanja :))
Evo slika okućnice
loše su kvalitete, tako, mobitelne,
ali neki pregled ipak daju...
Oblačne su
ali, i to će se promijeniti.
Jedan ogromni i jedan manje ogromni grm ruža pred ulazom, padaju preko metvica i peršina...oh, well
uz rub staze gura se melisa
na desnom kraju slike su maline
trava je zaboravila da sam je ikad (prošli tjedan) pokosila
grmlje koje sam ošišala prije dva tri tjedna je već svo razlistano
kosići se gnijezde u njemu
trešnja je rodna ove godine
Ruža Cardinal de Richelieu
taj do jučer kržljavi grm je učetverostručio svoju pojavu
pun je pupoljaka, k tome
starinska galska ruža
(ja padam na te furke)
Perunika, samo što nije :))
Nezauzdani dio vrta,
onaj iz nedavnog posta,
biljna masa se udvostručila
zanemarite smeće, ili se požalite Tomaševiću
Ponosna na troprstu lozicu,
dakle, pobliže
Desno od kućice
jako strmi, kosi dio
vječito u sjeni
Isto, iz drugog ugla
kako bude cvalo, slikat ću i pisati što je što :))
Gredica cvijeća najbliža cesti:
Ista iz drugog ugla:
Za @cure,
ponešto rascvjetanog:
akvilegija (kolumbina) koju mobitel
NIKAKO nije htio izoštriti
Nešto early bird perunika
Fascinantne glavice božura:
Samo što nije
Jednom sam sanjala upečatljivi san
kako sam dobila na poklon zlatnu kuglicu
privjesak
sigurna sam da sam to već pisala na blogu
i kako sam bila oduševljena zlatnim poklonom
ali sam na svoje čuđenje
i daljnu osupnutost
shvatila da to nije samo zlatna kuglica
nego filigranski izrađen pup božura
sa slojem za slojem najfinije izrađenih latica
do u samu srž cvijeta
mojem divljenju nije bilo kraja
i pitanju jel baš ja to zaslužujem
ali, da, ja sam bila ta koja je to dobila...