Morati. Dosta je stvari koje "moraš". Jer tako kažu, tako se to radi, tako se nameće samo po sebi. Puno se stvari uzima "zdravo za gotovo". Pa i jedna od njih su - ljudski odnosi.
Forma. Kao da ona išta govori o sadržaju. Budimo, za dalje "lako ćemo".
Ne prihvaćaš ti mene, ne prihvaćam ni ja onda tebe. Zašto da trajemo?
Gomila oko čovjeka ne čini nekoga boljom osobom, malo nije ono najgore. Pretpostavka tj. sitnica ne znači da vidiš cijelu sliku. Predrasude su magla u ljudskim odnosima. Često tjeraju na put razočarenja. Kako je lako izvrnuti sliku da bi bila zabavna ljudskom zatvorenom umu. Bune se protiv nečega, a ni sami to ne poznaju. Kad treba promijeniti, crta. Glasni u pretpostavkama, teški u činjenicama.
O podjelama ne treba puno. Znakovi da ono što ti ne smiješ, oni među snalažljivijima mogu.
Ne slušaj tuđa mišljenja, kažu. Njih je mnogo, teško je ne načuliti uši. Kritike drugih su često tu samo da trčiš da se promijeniš u skladu sa njihovim zahtjevima pa da svi budu sretni i zadovoljni. Dobro, ruku na srce, jedan dio dolazi od onih nemaštovitih koji ne znaju kako. Ti su još gori od tebe, za pohvalu, tko zna....
Istina. Govori istinu uvijek. Govoriš je, uzalud to, kad se naljute, nije dobro. Pokušaš onda sebe zavarat, praviš se važan. U društvu je sve u prilagođavanju, onaj "crnjak" uvijek nekako nadrlja najviše. Začarani krug neodlučnosti, ni sam ne znaš što bi trebalo....
Zaključak.... ne treba puno, a potrebno je tako malo.