Toliko turbulencija, i poslovno, i osobno u protekle 3 godine.... a prošlo je... više od pola života. Zadnji trenutak da svoj život posvetim sebi.... odmaknem se od svega što me čini nesretnom. I više nikad u životu si ne dozvolim da pomislim kako nisam dovoljno vrijedna, kako sam nedostojna.
Proći će ovaj umor, proći će i bol koju osjećam, na žalost proći će i moj život. Neću si dozvoliti da me u danima koji su ispred mene netko tretira kao roba, jadnicu, glupu, ludu, bolesnu, jer ništa od toga ja nisam.
Da mogu vratiti vrijeme, puno toga dogodilo se ne bi, ali ne mogu, pa ću to ostaviti iza sebe, kao neki ružan san, noćnu moru koja nikada nije bila stvarnost.
Hvala ti na svemu, na pomoći, stavu, postupcima, ponašanju, sve to natjeralo me da zacijelim ožiljke i počnem voljeti sebe.
Žao mi je zbog svega, žao mi je što nisam prepoznala na početku, što me tek jedan detalj, jedne slike, doveo do spoznaje. Previše kasno, ali to je bio samo ružan san. Žao mi je i zbog tebe, i zbog sebe. Toliko nepotrebnog mučenja. I godine koje su prošle uzalud.... a mogle su to biti dobre godine.
Izaberi restoran, ali bez mene. Hoću. I uživati ću u svakom trenutku, i nikada si više neću dopustiti da mi netko kaže kako nisam dovoljno vrijedna. I ubijati svoje zdravlje i sebe.
Postoje odnosi koji ne opterećuju, to su oni u kojima trebamo biti. Mi, takvi kakvi jesmo, bez predstave, jednakovrijedni. Zvijezde su na nebu, na zemlji treba biti samo čovjek.
Hvala ti na svim spoznajama. Naučio si me što šta, a na meni je sada da kroz one dane koji su mi ostali koračam ponosno, ne srameći se sebe, jer nemam se čega sramiti, dostojna sam svakog restorana i svake osobe, ali samo čovjek koji me poštuje je dostojan mene. I nikad više to ne smijem smetnuti s uma. Izgubiti osmijeh i obezvrijeđivati sebe.
Post je objavljen 01.05.2023. u 07:25 sati.