nesigurno bicikliraš pored drskih automobila
do tržnice zaposjednute voćem & povrćem.
o hrani se brineš, ne služiš se točkovima mašte,
ti si prigušeni eho nekadašnjeg bučnog sebe.
u mislima ti se pojave presudni počeci naše ere
kada si tražio sebe u slobodi i slobodu u sebi.
na svakoj koti mladosti koju si na juriš osvojio,
zabio si zastavu na kojoj je pisalo – zauvijek.
sada tvoje kosti bolno odgovaraju na vlagu u zraku,
sada tvoje sužene žile ne daju krvi da kola slobodno.
bojiš četkama straha crnom bojom platno postojanja.
vrijeme te je izgradilo, vrijeme tvoj nemir razgrađuje.
Post je objavljen 29.04.2023. u 20:00 sati.