Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/penetenziagite

Marketing

Buh 2



Svako doba godine ima neke svoje čari; dobro – kada je u srpnju ili kolovozu plus četrdeset, nekako mi se čini da tu nema pomoći, ali nije to sada tema; konac veljače i buđenje prirode je jedna stvar, a posebno lijep, možda i najbolji za boravak vani – jest ovaj konac travnja i početak svibnja; doba u kojemu u sat vremena temperatura varira između nekih dvanaest i dvadesetidva; pa često ne znaš bi li se skinuo u kratke rukave ili bi se dobro ogrnuo kakvom toplom bluzom. sunce je već prilično jako, osobito u popodnevnim satima; zato su naša branje, šetnje i lutanja nekako kraći i orijentirani na ranije jutro.

Pod posljednjim postom javio se još jedan problem kojeg bih volio razjasniti; to je ovo s buhom i njegovim nazivom. Radi se dakle o ovom tamnoplavom/šarenom komadu tkanine što ga vidite na jednoj fotografiji iznad, jedinoj koja ne prikazuje zelenilo – jednioj koja nije horizontalna nego vertikalna; mi to doma – bolje rečeno, ja koji to nosim već petnaestak godina – jednostavno zovem buh. Primijetio sam jednom da u trgovini nisu baš znali o čemu se radi, baš ovako kao pod prošlim postom - ali ionako danas najveći broj stvari kupuješ sam i donosiš ih na blagajnu; da bi nešto kupio u dućanu ne moraš puno pričati. I tako ja, eto, taj komad tkanine godinama već zovem buhom, a sada se koliko sam star i površan više i ne sjećam odakle mi to.

Da, sa blogom nije baš tako. Na blogu stvari ipak trebaju biti nešto jasnije.

Zakleo bih se da sam taj naziv pročitao na deklaraciji svoga prvog buha, sivoga, kojeg stavljam preko ušiju (ostala dva služe mi za vrat, ili brigu o Najdražoj kada Njena kosa nije zimi dovoljna za zaštitu od vjetra, pa treba još malo mekane, tople tkanine), no nije meni baš za vjerovati. Škrt kakav već jesam, u životu sam dakle kupio ta tri buha; vjerojatno su sva tri kupljena negdje u trgovačkim centrima, kada su bile rasprodaje na onim odjelima gdje stvari stoje u košarama; da nemam buh, odavna već bih osim ljeti prestao hodati vani jer čim puhne malo jači vjetar u opasnosti sam od nekih tegoba s uhom; ovako sam siguran i zaštićen kao medo. dapače, sada kada guglam, pronalazim nekakvu firmu Buff koja proizvodi i prodaje takve stvari, možda sam ja to samo onako previdio u svome talentu za jezikoslovlje, tko će ga sada znati nakon tolikih godina. Mi vam to tako, porodično, čak je i moja kćer s nekih šest ili sedam znala kada bismo s ljudima šetali uz hipodrom smišljati nazive stvari(„vidiš, ovo ti je konjska preskočka, a ovo je konjsko trčalo“); nije to nama nipošto strano.

Eto, ako koga zanima: kako vi nazivate taj lijepi komadić tkanine; marama, buh, nešto treće? Kako bilo, mogu ga preporučiti kao sjajnu pomoć u prirodi – ma kako god da se zove.

Post je objavljen 27.04.2023. u 19:50 sati.