Laka ti zemlja oče moj' našao konočno spokoj i mir u našoj crnici!
Jer za života ga nisi imao! Sad ga' valjda' konačno imaš!
Bio si mi uzor' o kako sam' htjela bit ko ti! I šišala se kratko i vazda u lača' nosila tvoje košulje' krombi kaput s ranglav rukavima' htjela ti biti " sin" veći od stvarnog sina tvog! Htjela sam bit tvoja kopija' jer sam te na Oltar uznijela!
I onda' u petnaestoj godini' kad si mi zidarsku zalijepio jer sam' pobjegla na polnoćku' jer sam te " osramotila" pred tvojim pajtosima milicijskim i inim i ja ti ruku tad..poljubila i zahvalila što si mi život dao...
shvatila sam...da zapravo' ti' meni' NIKAD..ljubav nisi znao pokazati. Nisi NIKAD' uzeo me u krilo' rekao mi da me voliš' da sam posebna' pametna' lijepa...igrao se sa mnom..pitao me kako je u školi' koji su moji snovi' što me čini sretnom' vodio me liječniku' zubaru..aaaa NIKAD!
I od tad' mi smo se fajtali! Jer smo slični? Jer smo svjetlosnim godinama' bili različiti?
u gi Jer sam shvatila' da ti' oče moj' koji nikad roditeljsku ljubav nisi imao.ne znaš nit pružit' nit pokazat i u biti si emociomalno oskaćen i da bi prije umro..neg svojoj supruzi' svojoj djeci rekao..da ih voliš!
I čekala sam strpljivo' a strpljivost mi ni vrlina' 61- ijedu godinu' i mjesec i nešto' prije nego je umro da smo nas dvoje konačno' razgovarali i da mi je rekao tad - prvi put u životu' da me voli i da je ponosan na mene! Amen! I prvi put' tad u životu' rekla sam mu tata!
Laka ti zemlja' tata moj!
Post je objavljen 26.04.2023. u 15:50 sati.