Stapaju se boje a ove plave fine su djelomično i moje.
Proljetno lepršave, one koje vode nakon
jave eto maštu da zabave. Dodiruju snažno,
kroz razno do zaborava u prostranstvo lutam,
tražim u daljinu koja dopire i čisti a stvara sve
što u lipo meni posebno se pretvara.
Kad nebo sa suncem razgovara dok miluje
mi lice a povjetarac priča priče.
Leti ti u sjećanje koje nose oblaci poput
raspuštene duge kose.. Dok rukom
prolazim po mekoj latici kao po oblaku
ili pijesku noge bose. Tako te čuvam u
sebi, crtam po potrebi sve dok pišem
zagrebem te po površini ostaješ dok
dišem u dubini.
U pogledu nosim te dalje, tamo si gdje
osjećaj traje.. plavetnilom mojim mislima
plovi, razdaljinom postoji.
My photos time..
Ovo me nosi i odvede.. il sole d'azzuro:))))