Jesenje kapljice kiše polako su po staklu kuckale svoje note i stvarale pjesmu bez riječi koja je njoj zamišljenoj trebala sada ovog trena jer željela je zaboraviti jučerašnji razgovor koji je slučajno čula kada se približavala skupini koju je smatrala prijateljima.
- Ti njoj nisi rekao da si oženjen, da imaš dijete staro nekoliko mjeseci?
- Ne, nisam a zašto i bih kada s njom provodim lijepe trenutke svaki dan i znam da je samo moja te je ne moram dijeliti s nikim.
- Do kada se misliš tako s njom igrati, inače ti svaka tvoja ljubavnica dosadi za petnaestak dana i dijeliš ih s nama a ova ljepotica je samo tvoja već punu godinu. Ajde priznaj joj za suprugu pa da je netko od nas ima pored sebe.
- Ne pada mi na pamet da je ostavim jer ona je žena kakvu trebam, a vi dobro znate razlog moje ženidbe i tek kada sam upoznao nju shvatio sam da sam se zaletio što sam pristao na ženidbu. Tražio sam razvod ali nije izvedivo jer istina bi izašla na vidjelo a ja ne želim da moj brat ima probleme.
- Kako si lukav. Zar se ne bojiš da jedna od njih sazna jedna za drugu pa ostaneš bez obje.
- Ova zakonita nikada neće da me ostavi zato jer je svjesna da jedino tako njezina tajna može ostati skrivena, a ova druga zna koliko je volim a i ona voli mene a to je jače od svega pa čak i od moje laži. ...
Dok su svi bili udubljeni u interesantan razgovor, nitko nije primijetio.
Ona je izašla sa suzama u očima znajući da njeno dijete koje raste u njoj neće znati za svog oca a svu svoju ljubav podariti će biću koje će je podsjećati na njenu jedinu ljubav cijeli život.
Nemam snage da joj priđem, da joj pogledam u oči koje su plave poput vedrog neba, da joj priznam sve ono što sam joj napravio jer znam da me je voljela cijelim svojim bićem, a ja sam joj lagao sve do trenutka kada me je napustila, tada sam shvatio da sam kriv što sam skrivao sebe pred njom. Da, skrivao sam svoje prave osjećaje jer nisam bio samo njen, povrijedio sam je misleći da je samo još jedna u nizu mojih avantura, ali ne ona avantura nije bila, ona je žena koja zna voljeti i pružiti ono što je potrebno a ja sam je povrijedio i ne nikada si to neću moći oprostiti, nikada joj neću moći prići, pogledati joj u oči i reći da je ona ta koju sam oduvijek tražio a izgubio je jer sam je varao. Da, varao sam ženu koja ima dušu anđela, varao sam ženu koja me voljela i sada znam da je ona jedina koja može iskreno voljeti.
Nemam snage da joj priđem i molim za oprost jer moje ponašanje oprost ne zaslužuje, često je viđam kako se igra u parku s malim djetetom i kako je sretna a da je moje to nikada saznati neću jer nemam joj snage prići.
Priču napisala Andrea Bosak
Post je objavljen 23.04.2023. u 14:04 sati.