Marketing
Taj san. Taj grad.
Nekad u snu, koji nekad je moj,
a nekad tvoj, sanjam kako te sanjam.
Ne znam gdje počinje, gdje završava i kako se tamo točno nađem, al znam da je Pariz.
Mada bi lako mogla bit i Venecija...
Prepoznajem ugao one zgrade sa starom knjižarom.
I hrapavost kolnika.
I nigdje ptice ne lete tako, ko na onom trgu, blizu Seine.
I sjene su duže od krošanja: žena dugih nogu- od bokora cvijeća i naših prstiju isprepletenih na naslonu moje stolice.
I ptice izgledaju kao da se drže za ruke dok lete. I dok kakaju po šetačima. Ljudima koji pod divljom lozom, ispijaju kremaste capuchine.
Najprije bude ringišpil.
Drveni konjići šareni, sunce visoko, moja mornarska bluza skliznula preko ramena, a ti mi prelaziš bradom preko mišice, pa nosom, kao da njušiš gdje točno vrijedi zagristi.
Nekad zagrizeš bradavicu pod bluzom..
..a nekad trbuščić...
Činiš to s apetitom, kao da me misliš pojesti, dok mene prolaze duž cijelih leđa slatki trnci.
I tu je odjednom slan zrak i tihi vergl koji pojačava u mom snu, i vjetar se diže pun prašine, sitnog pijeska..i ti nestaješ na onom parobrodu, pretvaraš se u riječnog galeba, u trg, u toranj. Možda je ipak Trst.
U jednom trenu hodam sama prema crkvi i lastavice naglo izlijeću ispod užadi starog zvonika, pred mene s prozora odnekud dolijeće cvijet, mislim da je otrgnut jorgovan, ljubičast.
I dok se prigibam da ga dignem, osjetim na sebi pogled..pa se nasmiješim kako bih ti bila... ljepšom.
Taj san. Taj grad. Puni su tebe.
Tu si vergl, tu si galeb, tu si brod.
*****
Ponekad te još tamo posjetim.
Nikada ti ne dolazim ljuta ili tužna.
Male volje.
Samo u svom najboljem izdanju:
kad se ponovno zaljubljujem u svo nesavršenstvo ovog svijeta, kad se bunim protiv, borim za, kad mi zatreba srce da ne umrem, kad mi zatitra oko od neke nenadane ljepote, a koljena zaklecaju od ushita.
Uredim se pomno. Dignem kredit ako treba. Smršavim. Ne parfimiram se isuviše, samo iza koljena.
Ne jurim nigdje. Mrzim autobusne kolodvore.
Sjednem na rivu i čekam..
Uvijek mi priđeš kao netko ili nešto drugo.
I nikada to ne mogu predvidjeti, al uvijek te prepoznam.
Po očima. Po manifestaciji moga tijela.
Ono postaje gusar u trenu.
Grabilo bi od života škrinje s blagom.
Otimalo ljude i lađe.
Tako znam.
Da si ti.
Post je objavljen 22.04.2023. u 05:57 sati.