U vezi pitanja Pashe našao sam odgovor u Glasu koncila. Na kraju ću poboldano dodatno pojasniti ukoliko netko ne shvati ovaj 'koncilski' poučak koji je moram priznati pomalo smotan.
Mislio sam studioznije obraditi temu, ali vidim da nikog ozbiljno ne zanima, pa ću i ja samo skraćeno. Tko shvati neka shvati.
Našao sam u Bibliji kontradiktornu izjavu, tj. priču koju dva autora opisuju na sasvim drugačije načine, spominjući sasvim drugačije detalje. Marko piše da je Isus bio razapet dan nakon što je završio posljednju Pashu (Marko 14, 12), a Ivan piše da je Isus umro prije posljednje Pashe (Ivan 19, 14). Kako to?
Čitatelj iz Zagorja
Da budemo potpuno točni – i da naši čitatelji vide točne biblijske novozavjetne navode – ističemo da evanđelist Marko u 12. retku 14. poglavlja koje nosi naslov »Pashalna večera«, koji navodite piše ovako: »Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: ‘Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?’« Evanđelist Ivan – čiji citat isto spominjete – u 19. poglavlju, koje je naslovljeno »Isusa osuđuju na smrt«, u 13. i 14. retku (ovaj potonji i Vi navodite) piše: »Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: ‘Evo kralja vašega!’« Već iz ta dva retka mogli bismo reći da je riječ o »dvije pashe«: onoj Isusovoj i onoj židovskoj, na što upućuju i citati koje smo naveli.
Dvije pashalne teologije
Zato vjerujemo da će Vaše zanimanje zadovoljiti odgovor koji donose »Rječnik biblijske teologije« i »Enciklopedijski teološki rječnik« koji ponajprije objašnjava što znači riječ »pasha« ili »Vazam, Uskrs« – koji dolazi od hebrejskoga »pesah«, aramejski »pasha« – znači »prijelaz«, »prolazak«, a označuje »godišnje ponavljanje prve pashe Izraela koja se sastojala od spasenjskoga prolaska Jahvina u noći u kojoj je židovski narod izišao iz Egipta. Osim te prve pashe svete povijesti, Pismo navodi još tri pashe: onu židovsku, koja se sastoji u prisjećanju i godišnjem oživljavanju Jahvina prolaska, obogaćenom sjećanjem na brojne druge spasenjske zahvate koje je Bog poduzeo za izabrani narod; Kristovu pashu, koja se sastoji u njegovoj žrtvi, tj. u njegovu prijelazu ‘s ovoga svijeta k Ocu’ (Iv 13,1) putem muke i uskrsnuća. Najzad, Pismo navodi pashu Crkve koja godišnje, pa i tjedno i svakodnevno obnavlja Kristovu pashu ‘dok on ne dođe’ (1 Kor 11,26).«
Zato se u kršćanskoj antici mogu razlikovati i dvije pashalne teologije: prva, koja se potvrdila u Maloj Aziji, slavila je otajstvo izlaska, to jest prijelaz izabranoga kršćanskoga naroda iz egipatskoga ropstva, to jest iz grijeha; a druga – prisutna u egipatskoj Aleksandriji – slavila je otajstvo Kristove muke i njegova uskrsnuća. Jednako je tako korisno navesti ono što u »Enciklopedijskom teološkom rječniku« piše profesor povijesti duhovnosti na Papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu Optatus van Asseldonk koji ističe: »Sažetak dviju pashalnih predaja ponudio nam je Augustin koji je umio povezati pashu-muku s pashom-uskrsnućem, i pashu Boga s pashom čovjeka. ‘Muka i uskrsnuće Gospodinovo: evo prave pashe’ (De cahechizandis rudibus, 36). Tako će se izraziti Augustin dovršujući proces kristijanizacije Pashe, već prisutan na stranicama Novoga zavjeta.«
Nebeska gozba prema kojoj koračamo
A kada objašnjava Pashu, »Rječnik biblijske teologije« ponajprije tumači izraelsku pashu, te pri tome tumači da je ona bila »proljetni, selilački i kućni blagdan«, potom tumači odnos »Pashe i izlaska« i oslobođenja od egipatskoga jarma, a onda i odnos Pashe i Blagdana beskvasnih hljebova ističući: »S vremenom će se s Pashom čvrsto povezati još jedan blagdan, prvotno različit od nje, ali blizak zbog svoga proljetnog datuma: to je Blagdan beskvasnih hljebova (Izl 12,15-20). Pasha se svetkuje 14. u mjesecu, a Blagdan beskvasnih hljebova ustaljuje se najzad u vremenu od 15. do 21.« Kao što smo rekli, taj blagdan spominje i evanđelist Ivan, a on se prema izraelskoj predaji povezuje s izlaskom iz Egipta. U njoj se kasnije spominju i drugi izlasci: oslobođenje od asirskoga i babilonskoga jarma, kao i vrijeme velikih Božjih pothvata i mesijansko doba.
Ono što želimo dodati kao odgovor na Vaše pitanje odnosi se na tumačenje Isusove pashe o kojoj piše: »Mesija doista i dolazi; da bi počeo, Isus sudjeluje u židovskoj Pashi; htio bi da ona bude bolja, ali najzad će je ukinuti pošto je ispuni. U vrijeme Pashe Isus objavljuje riječi i obavlja čine koji malo-pomalo preinačuju njezin smisao, a ‘evanđelisti su dobro shvatili Isusove nakane i oni ih, uz različite preljeve, osvjetljuju. Sinoptici opisuju posljednju Isusovu gozbu (mada je ona blagovana uoči Pashe) kao pashalnu gozbu: Večera je blagovana unutar jeruzalemskih zidina; uokvirena je bogoslužjem koje, među ostalim, sadrži recitiranje Halela (Mk 14,26 i sljedeći). Ali to je gozba nove Pashe: ‘u obredne blagoslove namijenjene kruhu i vinu Isus ugrađuje ustanovu euharistije; dajući da jedu njegovo tijelo i piju njegovu prolivenu krv, on opisuje svoju smrt kao žrtvu Pashe kojoj je on novo Janje (Mk, 14,22-24 i sljedeći). Ivan radije naglašava tu činjenicu time što u svoje Evanđelje unosi više aluzija na Isusa-Janje (Iv 1,29.36) i time što čini da popodne 14. nisana u isti čas pada žrtvovanje janjeta (18, 28; 19,14.31.42) i smrt na križu istinske vazmene žrtve (19,36).« Rječnik biblijske teologije potom pojašnjava i kršćansku pashu, ističući nedjeljnu Pashu, svakogodišnju Pashu i na kraju eshatološku Pashu, jer ta riječ ne označuje »samo misterij smrti i uskrsnuća Kristova, ni samo tjedni ili godišnji euharistijski obred: ona označuje i nebesku gozbu prema kojoj svi mi koračamo«.
Ja ću radi jasnoće reći da u Mojsijevoj knjizi Izlaska piše kako treba blagovati JAHVINU Pashu. 14 dan mjeseca Nisana je spomen dan kad izraelci slave Izlazak iz egipatskog ropstva. a kod katolika i pravoslavnih se slavi KRISTOVA Pasha, koja se slavi u pravilu svake nedjelje, a zapravo se slavi svaki dan, jer je prorok Danijel već 536 prije Krista tu Pashu nazvao -Svagdanja žrtva- koja će biti ukinuta pod vladavinom Antikrista Dn (11,31), ali je to ukinuće već započeto u protestantizmu. Zato je Bog pomutio razum protestantima pa upće ne razumiju i nemaju sposobnosti tumačiti Pisma.
I u evanđeljima i u poslanicama Pavla jasno se kaže da je Krist naša pasha 1 Kor 5,7 itd.
Jahvina Pasha označava prijelaz iz egipatskog ropstva u slobodu izraelskog naroda, a Kristova Pasha označava prijelaz iz ropstva grijeha u slobodu djece Božje.
Dakle, može se i reći da je u Kristu ispunjenje Jahvine Pashe. To je Pavao objasnio u Hebrejima.
Šta još treba reći pa da se shvati da nema nikakvog proturječja u izvještajima četvorice evanđelista. Sinoptici su se koncentrirali na prvi dan beskvasnih kruhova (u Kristovoj Pashi)
Time je Duh Božji htio naglasiti da euharistija treba biti rađena od beskvasnog kruha. Za ovo sam se pomolio da mi Duh razjasni zašto se toliko naglasilo kod prve dvojice evanđelista - prvi dan beskvasnih kruhova- i dobio sam spoznaju da je to želja Boga da sveta pričest bude od beskvasnog kruha. Nadam se da će neki pravoslavci ovo pročitati, jer oni koriste ukvasani kruh.
Zaključak. Izraelci su slavili Pashu na večer, na prvi dan beskvasnih hljebova. Zalaskom sunca u Izraelu je započinjao novi dan. Zato Matej i Marko kažu- Na prvi dan beskvasnih kruhova, ali beskvasnih katoličkih kruhova, tako treba shvatiti jer postoji razlog koji sam naveo, zašto je tako Duh inspirirao sinoptike.
Ivan ima pogled na uskrsnuće čime je Pasha potpuno ispunjena. Pobijeđena je smrt, posljednji neprijatelj čovjeka. Ivan naglašava da je Židovska pasha žrtvovana istovremeno kad je i Isus žrtvovan kao zaklano janje. Židovi su pripremali i klali janje iza podneva (za dana), da bi mogli blagovati Pashu navečer 15 nisana, prvoga dana beskvasnih kruhova.
Dakle Isus je u cijelom Novom zavjetu, osobito u Otkrivenju predstavljen kao Zaklano Janje kojega su Židovi (tj svi mi svojim teškim grijesima) zaklali iza podneva u petak 14 nisana. Zato Ivan kaže- Bijaše dan priprave za Pashu (Iv 19,14). Ovdje Ivan misli na jahvinu Pashu, dok su sinoptici već naglašavali da postoji Kristova Pasha.
Ovo je, dakle već Augustin sve objasnio, ali eto protestanti ovo niti znaju niti mogu shvatiti, niti će shvatiti kad ovo pročitaju, a prosto ko pasulj.
Post je objavljen 21.04.2023. u 22:03 sati.