Dočekala ih je sa "dobro jutro", iako je već prošao jedan sat poslije podne. Neki su joj automatski odgovorili i nastavili po svom običaju i načinu ponašanja. Oni drugi koji su primijetili da je pogriješila je poprave. "Više nije jutro", rekli su joj. No, kada su pregledali jelovnik i oni su izabrali zajutrak. Jer to je pravilo i najbolji način da klijent naruči puno a plati malo. On ustvari i ne razmišlja o tome da se u kuhinji još ne priprema jelo i da će tek kušati od povrća, umaka i peciva kojega tamo ima.
Ali nisam htio o tome. Jer ako prema pogledu na svijet po kojemu sa "dobro jutro" nekome želimo novi, sasvim novi početak, taj pozdrav vrijedi za svaki dio dana. Dobro jutro se može reći i kada sam umoran nakon neprospavane noći ili kada sam potpuno bezvoljan, ali kada ona kaže "dobro jutro" to zrači optimizmom a njezin osmjeh je samo dio govora tijela od usnica, očiju i obrva pa sve do stopala.
Idemo od sada samo po dobru, ona moli. Sa veseljem. Možda je to djetinjasto od nje nadati se i vjerovati da svakome može biti dobro ako im u podne zaželimo "dobro jutro". Ali zamislite na tren da ste si upravo pripremili šalicu kave, kao da palite šibicu u tami. To je iskra, tračak svjetla u mraku.
Umorni smo - pijemo kavu. Pa i ako je jedan sat poslije podne. Ili pet sati pred večer. Tako je kod mene to "dobro jutro". Želja upalititi i kod tebe vatru optimistične radosti.
Ali ako ti popravljaš to - čini se da kod tebe više nije jutro, udaljio si se od tamo, tvoj dan se nastavio i eto već će večer, a "dobra večer" je pozdrav za početak noći. Za početak kraja. Jer koliko smo puta započeli razgovor sa "dobra večer" i završili ga sa "a onda dobro, laka noć". Gotovo.
Uopće, ja vjerujem da postoje ljudi jutra i ljudi noći. Siguran sam da o tome postoje brojna istraživanja, o ljudima dana i ljudima noći. Dobija li se to rođenjem za stalno ili se mijenja sa starenjem. Ovisi li o mjestu stanovanja - selo, grad. Valjalo bi to ispitati. Ako još nisu, rado bih sudjelovao u istraživanju. I pitam se da li odista treba istražiti stvari koje su nam jasne same po sebi. Ili su nam jasne same po sebi jer su već istražene.
Definitivno i potpuno - ja sam čovjek dana. Sunca. Jutra. Pa i kišnog jutra. Dakle, nije samo svjetlo ono koje me veseli i nadahnjuje optimizmom, Nego jutro, apsolutno. I zbog toga je za mene jutro uvijek znak novog početka , dobrog početka, pa ako je to i u sred dana - i po satu ili po tvom mišljenju ili mišljenju ljudi oko mene.
Preuzeto iz "NECICOT - mjesečni časopis i još više", br. 26, 23. ožujak 2023.
Autor: Lulošanti (pseudonim /ime poznato uredništvu/)
Preveo: Borut
Post je objavljen 21.04.2023. u 12:33 sati.