Ja bih tako rado šutio
i odmarao u hladu sraznih desetljeća
al kapitalizam i slobode
stalno vuku za jezik.
Nezamislivo je koliko kloake
je preplavilo naše gradove
koliko smrada guši svakodnevicu
pleše danse macabre.
Ma pusti ih i uživaj
ionako ništa neće razumjeti
dovoljna je bodljikava žica
između tvog vrta i njih.
Hoću, al čisto iz hobija
okrznuti ih metkom prosvjetiteljstva
te rasno čiste pater familiase
za crnu djecu spremne.
I onda nastaviti s tobom
pričati o žutom samoniklom cvijeću
i šparogama koje rastu
samo za našu večeru.
I ostalim ljepotama
ove zatrovane zemlje...