Marketing
Dan je lijepo završio
Negdje prije trideset godina, bio je rat, stajao je ispred Konta s profesionalnom kamerom, pozdravio se samnom i rekao da snima za kruzere filmove o lukama u koje ovi uplovljavaju i pitao me da li bi mu odgovorio na par pitanja pred kamerom, ja sam pitao na hrvatskom ili njemačkom, jer sam znao da je volio provocirati ljude navodnom simpatijom prema Hitleru i ubacivanjem mudrosti na njemačkom usred razgovora. Na hrvatskom, rekao, poslije ćeš mi pomoći eventualno oko neke fraze, probat će sam raditi i njemačku i talijansku verziju. Pitao je za odnose Hrvata i Srba, ja sam mu odgovorio da su osim Istre, bolji nego u ostatku zemlje, na što me on prekinuo, normalno kad ste ih elegantno potjerali, te prekinuo snimanje. Rekao je da će sam to obrazložiti, da je uostalom on autor filma.
Poslije toga ga nisam viđao, kad su već kod mene bili prognanici iz Bosne u kojoj je bjesnio rat, organizirao sam feštu s domaćim poznanicima i poznanicama, te pitao zna li tko išta o njemu. Jedan mi je rekao da se taj zamjerao svima, što mi nije bila novost i da se priča da su ga ubili i bacili u ocean neki Filipinci koje je rasistički vrijeđao. Malo sam ostao zatečen, priča je bila uvjerljiva, osjetio sam nelagodu jer je samnom ipak komunicirao bez pretjeranih provokacija, valjda sam ga kupio svojim tumačenjem njemačkih filozofa, posebno Hegela i Nietzschea.
Danas sam nemirno šetao nakon brzinskog ručka s Jinom, jutros inače odgovoran pas nije obavio svetu dužnost, a ja sam kasno popodne još morao ići odraditi dva sata.
Na klupi u parku prema kojoj me Jin vodio sjedio je stariji čovjek, većeg trbuha, isto s bradom od par dana i prvi dojam, izgledao je nijansu neuglednije od mene. Kad sam baš zaobilazio tu klupu, čuo sam kao da govori za sebe "Profesor xxxxx..." Stao sam i čvrsto smo se rukovali, čim je progovorio znao sam da je to on, a i on nije bio siguran dok ja nisam progovorio, obojica smo se nasmijali. Rekao sam mu da je išla priča da je skončao bačen u ocean, nije se previše iznenadio, pitao je najprije jel se sjećam od koga je priča potekla i koji ocean, naravno, nisam znao, kaže pa više od 70 posto zemlje je ocean, uvijek se volio razmetati postocima i često samouvjereno fulao, to je bio on, saznao sam da živi u Rijeci, on se čudio da sam još na istoj školi, pa u moje vrijeme si išao s jedne na drugu, ispričao sam se, da ovaj put zbilja moj jedini prijatelj i ja žurimo i odjurili smo.
Čim smo zamakli iza ugla, Jin se osvrnuo, vidio da nema nikoga i kakao. Dan je ponovo bio u redu.
Post je objavljen 19.04.2023. u 20:14 sati.