"Trivijalni detalji su prizvani, djelomično, kako bi se iscrtala satirična poanta o braku više srednje klase - da cijela stvar može promaći između bijelog vina i salate od rikule."
— David Denby
...ti snobovski i malograđanski sporazumi, striktno držanje do forme, pažljivo biranje ljudi i menija kao statusnih simbola, snobu je predstava najbitnija, malograđanska forma, ušupčivanje glavonjama i stavljanje im se na raspolaganje okrenutim leđima, takav pragmatičan, planirani, ugovoru nalik odnos i brak dvije snobovske jedinke, gotovo uvijek završava totalnim fijaskom i pitanjem s kim sam ja to proveo/la život između sauvignona i rikule, snob, to je gubljenje smisla dok trčiš formu :/
snob je glup, ili snobica, najgluplji ljudi koje sam u životu upoznala su upravo snobovi, to vječito jašenje osobne važnosti i impresioniziranja okoline svojim glupim pričama, putovanjima, prosječnim ukusom, svojm špajz servisima, svojim poznanstvima s gradskim gangsterima i mediokritetima, to jašenje sine nobilitata revijalnih kamina s lažnom vatrom u kući i bazena u dvorištu makar i plastičnog, snob je surogat čovjeka, on je poput babe koja pita što će ti knjige, samo kupe prašinu, kad vidi veličanstvenu kućnu biblioteku, jer je zatečena njoj totalno nedokučivim vrijednostima a koje nisu materijalne, opipljive prirode koja se može sažvakati, opipati, metnuti na ruku i pohvaliti se s njom u nekoj paradi snobova na udarnom šetalištu, snob je egzistencija između zloga i gluposti, između mafije i proletera, društveni balast i promašaj, najuočljiviji u primitivno funkcionirajućim zajednicama po rubovima i periferijama između ruralnog i urbanog, tu to plastično cvijeće najbolje uspijeva...