Svjetlo u mlazovima izbija iz pet rana
i izvire iz svake pore njegova svetog tijela
i glave koja je cvjetnim vijencem okružena
od bezbrojnih rana kada je bila okrunjena
Rane bez krvi u sjaju su ruba haljine,
dok širi ruke otkriva živo vrelo svjetlosti
koja probija halju žarko posve izuzetno
odsjaj Srca po visini kao sunce pokretno
To nije siromašna svjetlost ove zemlje,
to nije siromašna svjetlost osutih zvijezda,
niti siromašna svjetlost dalekog sunca,
nego svjetlost Božja, sva u rajskom sjaju..
To je stvarna »Svjetlost« koja je uzela tijelo
i sav rajski sjaj koji se skupio u jedno Biće
daje mu nepojmljivo skladnu boju očiju i lica
koja se utkala u pojavnost božanskog Bića
Svjetlo nepojmljive azurne boje zjenica,
slilo se u anđeosku bjelinu haljine i lica
ono je ognjeno-zlatnu boju kose okitilo
rajskim bojama, ljudske riječi neopisivo
Sav žar presvetog Trojstva je na djelu
žar koji svom žarkom moći sve zasjenjuje
svaki rajski oganj upija Sebi u svemoći
i iznova rađa svakoga trena dana i noći..
On izlazi i usrećuje svojim osmijehom,
napušta grobnu spilju i ponovno hodi,
meko po zemlji uzbuđenoj od radosti
sve blista bojama ruža u jutarnjoj rosi
Dolazi u bojama trave, laticama jabuka,
cvjetovima koji se nekim čudom otvaraju
svom prvom suncu koje ih vječno cjeliva
osmijeh Ljubavi pogledom miluje ih i dira
Darovao je svoje Srce za Ljubav rođenu
od nebrojenih kapi svoje bestjelesne krvi,
za Ljubav Ocu, kapima božanskog sjaja
odjekuje pjesma blaženika, anđela i raja
To je stvaranje novo koje je uskrsli Krist,
oblikuje one što napuste ruševna zdanja
i novi hode po zemlji u znaku stvaranja
hodeći uskrsli srcem za vječna svitanja!
Njegov sjaj uči nas hodu u dva svijeta,
prvi svijet je sunce rođeno u zvijezdama,
drugi je tama skrivena u grobnim spiljama
svijet skrivanja od sunca lažnim zrakama!
Pogled koji se diže prema vedrom nebu,
povećava ljepotu svega božanskog sjaja
dok pokvarene ljudske sile ne uče iz povijesti
kao stražari one još dugo leže bez svijesti..
Dok čiste sile svemira: cvijeće, trava i ptice..
dive se u čas Moćnoga u moru vječnog svjetla
sa aureolom Njegov sunčanog osmijeha
pogledom miluje sve grane, svakog cvijeta..
To je pogled koji se diže prema vedrom nebu,
nad glavom Pobjednika svu ljepotu povećava
milijuni latica prave Mu cvjetnu krunu na kosi
mirisne su, ljepše od svilenog dijamanta u rosi
Modro je nebo utkano u Njegove blistave oči,
veselo sunce koje daje radosni izgled oblačiću
što ga nosi tihi vjetar koji dolazi poljubiti Kralja
s mirisima vrtova i milovanjima svilenog tkanja
Uz osmjeh, Isus podigne ruku i sve blagoslovi
a potom, dok ptice jače pjevaju i vjetar miriše,
izčežava mom pogledu, ostavljajući me u radosti
i odnosi sve tuge i boli što sutra sobom donosi.
Post je objavljen 16.04.2023. u 22:12 sati.