Jučer sam radila duplu' 12 sati i nisam bila dobro. Boljela me glava' sivo nebo je grlilo sivi asfalt' padala je kiša' vjetar je tarlahao!
I u pauzi između dvije smjene' sretnem moje susjede u šetnji. Oca mu i moje milo dijete' mog prijatelja 18- o mjesečnog dječarca' kojeg ponekad pričuvam' koji mi je neka vrsta zamjene za moju unuku.
I taj "mali" čovijek' kad me ugledao' tako mi se razveselio ( ta nas dva' skačemo po krevetu) i sageo se ( sav u skafanderu i pelenama)i ubrao mi tratinčicu!
E đisus' em me posjetio na mog sina' koji mi je svaki dan'po povratku iz škole' neki cvjetić donosio i uljepšo mi dan'' em me u baricu sreće pretvorio!
I izdržala sam i jučerašnji i današnji radni dan s osmjehom na licu!
Meni' za sreću' ' usprkos svim sranjima..treba samo jedna tratinčica ( i uspomena) iz ručice s rupicama djetešceta!
Post je objavljen 16.04.2023. u 17:00 sati.