SANITARIJE:
Jučerašnji dan sam opet skoro cijeli provela u kupatilu, mijenjala sam dotrajali vodokotlić i pripadajući mu kutni ventil.
Vodokotlić i kutni ventil su u tijesnoj ljubavnoj vezi, povezuje ih metalna fleksibilna cijev kroz koju protiče najtvrđa i najskuplja voda na svijetu, voda za piće, voda za sanitarije. Ta naša voda, krška voda iz kamena, napravi toliko problema da taj vodokotlić treba stalno čistiti od kamenca agresivnim kemikalijama, a onda od učestalog čišćenja tim kemikalijama i plastika unutar kotlića otvrdne, promijeni strukturu i krene sve unutra zapinjati... Vodokotlić procuri i curi non-stop, isprva polako, a poslije kao Veliki slap na Plitvičkim jezerima, stvarajući sedrene barijere nizvodno u WC školjki, a osobito ispod rubova. I to je strašno, vjerojatno će mi biti jeftinije promijeniti i wc školjku nego potrošiti još vreću eura na litre i litre solne kiseline. Prije smo znali kupovati samo unutarnje dijelove vodokotlića i mijenjati ih, ali to je posve neisplativo. Praksa je pokazala da je radi sreće u ljubavi najbolje promijeniti sve. :)
Obližnji strani hotelski kompleks desalanizira more i koristi ga vjerojatno za ispiranje sanitarija. Vjerujem da na tome, kao i na jeftinoj sezonskoj radnoj snazi, uštede basnoslovne iznose koje odnose ko zna gdje, u Las Vegas, u Dubai ili na Maldive, ne znam. Međutim, to nije tema... za ove sitne noćne sate.
Tema je da sam sve uspješno promijenila, nigdje više ne curi i ne kapa i to je dobra vijest.
Dobra vijest je i to da u dućanu za Sve i Svašta ostvarujem već solidan (majstorski) popust, pa sam kutni ventil dobila gratis, što je izvrsno. Izvrsno je i to da sam izbjegla skupe tarife fušera, i još skuplje tarife majstora koji trenutno ni ne znaju gdje im je glava, a gdje papagajke.
Pred koju godinu sam promjenu pola metra cijevi i jednog koljena platila 800 kn. Vjerujem da bi promjena vodokotlića i kutnog koštala ko dva uskršnja janjca, pečena na ražnju.
SAN:
Već drugu ili treću noć se budim u jedan i po, odem na wc, obavim što trebam i ne mogu više zaspati. Sve je u redu, nigdje ne curi, nigdje ne kapa - nije to. Snova se ne sjećam, ali snovi me nisu ni probudili, nisu snovi krivi - mjehur je. Snovi ionako dolaze tek pred jutro, da nas pripreme za dan, dan kao san. Otvorim Vivaldija i ukucam ključne riječi pitanja: "pun mjesec 2023". Otpjeva mi datume i vidim: prije dva dana je bio, pun-puncat. Dobro sam i pretpostavila. Pun mjesec pokreće mora, oceane, vode, pa i one u vodokotliću, tjelesne tekućine, potrese i normalno je da se budim ovako usred noći, jasno mi je sve - jasno ko dan. Neki ljudi traže komplicirana objašnjenja za sve, a ja sebi pojednostavim čak i najkompliciranije stvari. Većinom stvari i jesu jednostavne, ljudi uglavnom kompliciraju jer su... jednostavni? :) A tu su i nerazjašnjeni svijetleći krugovi nad Jadranom, tako da, ovo s nespavanjem je najmanji problem, problem nikakav, nepostojeći.
E. A što sad? Čime prikratiti vrijeme?
Prošlu noć sam si upalila Miška (K. Mišak) kojeg mi je YT sugerirao i poslušala par minuta nekog sportaša i njegovu priču o prehrani i krvnim grupama. Nasekirala sam se. Priča baline. Prema uvodnoj priči spada da ja imam pomiješane sve krvne grupe svijeta, a sudeći prema onome što najradije jedem, u svoju grupu niti ne pripadam. Nula, ništa, "x".
Pa sam upalila Ep o Gilgamešu, za kojeg mi je Netko Bitan rekao da njega uspava u pet minuta. Upalila sam, ženski glas je na srpskom jeziku čitao ubrzano, imao je nekakav neprirodni tempo, čudnu dikciju, kao da čita za novac, za klikove, folovere, subskrajbere. A nije mi odgovarala ni boja glasa, pa sam potražila drugog čitatelja. Opet nešto slično, pa sam ugasila.
Bilo bi lijepo da ga je Johnny prepjevao, ili opjevao i otpjevao, Gilgameša, umjesto da je zabio nos u druge neke epove, Homerove.
Upalila sam neki dokumentarac o Freudu. Not my cup of coffee. Upalila sam Junga, frustrira me njegov švicarski engleski. Gledam ga - oprostite i izvinite - ali izgleda mi prepredeno. Ja mu ne bih pričala vlastite najintimnije intimnosti, nema on tih para da mi plati, jok. A nije ni živ više, pa neće moći ove noći. Trepće sitnim staračkim očima i izgleda kao da sve što govori - laže. Možda ga nisam trebala gledati, djeluje mi iskrenije kroz tekstove. A eto, nije mi ni to trebalo, ovu noć, da mi se psihijatar ispovjeda, a ja da ga slušam, ispružena na kauču.
...
Dec it, idem provjeriti curi li silikon na tuš kadi, to me malo brine, poprilično sam improvizirala, a vama: DOBRO JUTRO, DOBAR DAN, uz dvije random pjesme; treću vam pustiti neću, slušam ptice i njihov jutarnji, ljubavni poj! :)
Post je objavljen 08.04.2023. u 04:42 sati.