"Ovo je period u kojem sabireš redove!
"Bez ljubavi, ništa si."
Vidiš dokle je došlo kad ja čitiram Novi zavjet! ;))
Ženo, ti imaš mogućnost ljubiti tako da svaki put izgubiš glavu, bez ustezanja, zadrške bilo koje vrste...
To je dar.
Nemaš nikakvo ograničenje!
Nemoj da te moram poučavati u području u kojem si carica: o nježnoj, dubokoj - istinskoj ljubavi.
Drugi je u toj priči ipak malo manje važan.
Travanj je, čekam..
daj se pokreni! :))
Vjerujem kako je prošla upala mišića kao i glavoboljček!
Nu, što se čeka? :))
Možda ćemo zbog bezbroj stvari žaliti pri zadnjem izdahu, ali zbog toga što smo voljele garantiram nikako i nikada!"
*******
Nije do mene, Ipsi. Ja sam stalno u pokretu.
Srećem ih dok hodam s parkinga prema firmi, duga je to ulica. Uglavnom imaju kacige i bicikle, zvone mi da se maknem, ili u odijelima voze romobile usredotočeni na kočenje. Ima ih i na mom radnom mjestu. Mlađi su i sramežljivo mi se smješkaju. U mojoj kantini ih ima isto: zidari, bolničari, dimnjačari. Sretnu nam se pogledi i to je sve. U noćnim klubovima mi prilaze i žele se odmah ljubiti i seksati. Smiješno mi to bude, nisam ja za to, u biti sam jebena konzerva koja voli razvojne etape svakog odnosa.
Jebate, travanj je!
Kosa mi je ljepša no ikada. Zdrava, duga i zlati se, baš onako kako volim.
Prijateljice mi kažu kako se uopće ne vidi da patim.
No, ja se svako jutro iznova spremam vježbati.
Joga roza prostirka je na podu, spremna. Kao i lampice obješene na policu u obliku srca. Svjetle svu noć.
Alarm mobitela zvoni u 5.30. Ja ga smaknem prstom još u polusnu, pa me bude moje papige u 6.30 nimalo umilnim kreštanjem..Onda je već kasno za vježbanje. Zalijevam moje cvjetiće, dajem zvjerčicama friške vode, pijem vitamine. Kuham kavu, stavljam šminku, pa sa ruba šalice saznajem sve o nečijem košmaru.
Veliki četvrtak je. Zadnja klopa s prijateljima. Zajedništvo i bliskost iz kojega će se svi povući kada dođe vrijeme za njegovu žrtvu.
Ljuta na Boga, nisam bila u crkvi ne sjećam se. Zato vodimo duge rasprave pred spavanje, nakon kojih se On nimalo ne ljuti, nego me ušuška bolje i čini da se iduće jutro ponovno probudim. U tišini.
7:21 je. Vrijeme da se obučem do kraja, stavim jarko crveni ruž i osmijeh vraški sretnog survivera.