Moj najdraži frajer došao je poslije škole k meni.
Ovaj tjedan je druga smjena, i taman bude vrijeme za jednu finu večericu oko šest. Stavila peći piletinu, začinjenu onako kako on voli, kasnije zapekla krumpire i napravila zelenu salatu.
Ulazeći u kuću prepoznao je jelovnik.
-Pekla si piletinu sto posto – govori dok skida jaknu i torbu.
Grlim ga čvrsto i udišem taj poznati, voljeni miris mog velikog blaga. Idemo jesti, i gledam kako sa njegovog tanjura nestaje batak, krilo i veći dio bijelog mesa. Raste i sve je viši, ne nedostaje puno da me preraste.
Kasnije razgovaramo o školi, kaže mi da je dobio peticu iz engleskog. Prelazimo na engleski, i silno sam ponosna što ga odlično govori. Pohvaljujem ga, a on me gleda onim svojim plavim pogledom i kaže – pa i ti si dobra u engleskom, bako.
Gledamo nogomet, i on i ja volimo Ronaldinha pa se divimo njegovim driblinzima. I on trenira nogomet, a ja svako toliko pripomenem – nemoj mi samo prestati svirati gitaru, molim te. Nedavno je pao i zgulio koljeno pa sam rekla da je bolje da sa takvom krastom ne ide na trening, a on je – kad sam otišla u kuhinju – došapnuo mom ispaćenom životnom supatniku – ona više voli kad ja sviram, to ti je tako.
Pita me hoću li doći na njegovu prvu pričest, smijem se i kažem – naravno da hoću, do tad me kičma više neće boliti. Polagano se sprema za odlazak kući, čvrsto se grlimo i govorim mu isto što obojici uvijek ponavljam – volim te najviše na svijetu, uvijek to pamti. On me samo čvršće stisne k sebi i odlazi u sumrak, odvezao ga moj životni supatnik kući.
Ostajem u kući, krećem prati tanjure od večere i razmišljam koliko sam bogata, blagoslovljena i sretna što ih imam. Moja dva velika blaga i moje najveće ljubavi. Moji mezimci i moji ljepotani. Moj cijeli svemir ogleda se u njihovim pogledima i osmijesima.
Post je objavljen 05.04.2023. u 22:24 sati.