Dame i gospodo, iznimno mi je zadovoljstvo izreći, da ne kažem napisati nešto što sam čekala više od ičega.
Druga runda je gotova. Finito. Trideset i tri zračenja i četiri konkomitantne kemoterapije ( ovo konkomitantne da se malo pravim pametna ) su poglavlje koje zatvaram sa današnjim danom. Nisam još uopće toga svjesna; postaću sutra ujutro kad ne krenem za Zagreb. Ostaje mi za početak ugasiti alarm na mobitelu, a od sutra krenuti u poglavlje oporavka i kože i tijela koje je poprilično iscrpljeno.
Ima li smisla opet nabrajati sve one kojima sam beskrajno zahvalna što su bili uz mene? Možda je jednostavnije reći – sve vas bezgranično volim, u mojim ste očima svi veliki poput Titana. Nadam se da ću uspjeti uzvratiti svu vašu dobrotu, ljudskost i empatiju, naravno nipošto ne u kataklizmi kroz koju sam ja morala proći.
Ljudi, gotovo je. Druga runda je završena.
Voli vas Rossovka, ali onako...baš od srca.
( izgledaću ja opet ovako, za početak mi je dovoljno da počnem jednom normalno sjediti )