Ogorje o gorama počiva: o Svilaji i Moseću, o Zelovu i Crivacu. I sniva najljepše snove: duše starčadi što živjeli su u toj prelijepoj prodolini i svjedočili o životu čovjeka i kamena. Sniva duše urešene zlatom i safirom. Ah, staričice drage bake: Jaka, Neka, Cola, Dota, Buća, Bakuša, Kokezuša, Prljuša… Njihovo smrtno počiva na šematorju svetog Jure a one su sve u Diki Nebeskoj . Takve starčadi ni do nakraj svita nema. To je ono za: pusti bili cvitak. Bili cvitak jednoj vječnoj ljubavi.