Marketing
Mirozov
Nisam Sartre i nemam ambiciju angažirati se pod stare dane popravljanju svijeta, istina imponira što me još uvijek zovu na prosvjede, zasad procjenjujem da su mlađi dovoljni za zaustaviti pomahnitali povampireni šovinizam i naoko molitvi posvećenu mužgadiju, ali nije isključeno, ako se bude brojao svaki čovjek...
Ovo je jedna od onih nedjelja kad u ponedjeljak moram ustati u ranu zoru i mrzim cijeli svijet zbog toga. Danas smo poslije ručka odmah morali i u dućane jer zadnje dane nismo stigli i čak i sladoled i limun su između ostalog bili pri kraju.
Kad smo se vratili lagano se već počeo spuštati mrak, vrijeme nam se ipak smilovalo i moglo se sjediti i u vrtu što smo naravno iskoristili. Dok je drugarica žurila preparkirati auto, oslobodilo se mjesto uz našu ulaznu kapiju, ja sam meditirao o ovakvim povečerjima, ne prehladnim, ne pretoplim, kakva sam uvijek volio. U onoj vojsci sam se u ovakve večeri dragovoljno javljao na stražu dok su drugi žurili u smrdljive spavaonice, takve su sve vojničke. Iako ću sutra možda imati važan sastanak, ne stignem se obrijati, tko bi trošio ovaj merak od večeri.
Post je objavljen 02.04.2023. u 21:08 sati.