BIRANE RIJEČI KAJANJA I ISPRIKE
Doktor dogmatske teologije nadbiskup metropolit đakovačko osječki Đuro Hranić, koji je i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu visoko je prvog travnja podigao moralnu ljestvicu i za biskupe i za svećenike. Kao i za ostalu zajednicu, jer se putem videa, koji je postao dostupan medijima i javnosti ispričao za vlastiti propust, osobama koje su bile žrtve nasilja crkvene osobe.
Mons. dr. Hranić je bio u crkvenoj hijerarhiji pretpostavljen svećeniku Zlatku Rajčevcu koji je bio na službi u Sotinu do 2019.godine. Na ime svećenika su nadbiskupu 2016. i 2017. stizale pritužbe o seksualnom uznemiravanju ministrantica u župi. No nadbiskup dr. Hranić tim informacija nije pridavao važnosti, već je i dalje svećenika držao na službi u župi. Prijavio ga je policiji tek 2018., ali je svećenik Rajčevac radio u župi kao svećenik do kraja 2019. Optužnica protiv svećenika Rajčevca - da je zlostavljao najmenje pet djevojčica, je podignuta 2020.,a svećenik je u svibnju 2021. godine umro, ( umro je u 79. godini života) Žrtve uznemiravanja svećenika Rajčevca nisu dočekale baš nikakvu satisfakciju.
PRESICA OBRATA
No 21. ožujka mons. dr. Đuro Hranić održao je konferenciju za novinare u Đakovu na temu događanja s svećenikom Rajčevcem. Naime novinar tjednika Novosti Hrvoje Šimičević počeo je 2023. godine istraživati događaje župnika Rajčevca u vezi s ministranticama, jer je bilo očito da će predmet ostati zaboravljen, jer je svećenik umro prije nego što je postupak dokazivanja krivnje završen, a žrtve su ostale – samo žrtve sa svojom boli.
Šimičević se više puta obraćao monsinjoru Hraniću novinarskim pitanjima, ali nije dobio odgovora, a onda je pomoć zatražio od papinskog nuncija u Hrvatskoj, a predmet je tada od nuncija proslijeđen u Vatikan. Monsinjor dr. Hranić je po svemu sudeći o uznapredovalom istraživanju slučaja župnika Rajčevca dobio informacije iz Vatikana. Na press konferenciji ispričao je slijed događaja i odgovorio na neka pitanja novinara Šimičevića.
BIRANE RIJEČKI KAJANJA I ISPRIKE
I deset dana kasnije, monsinjor dr. Đuro Hranić ispričao se za svoj propust opširno, mirno i jasnim laganim izgovaranjem riječi, riječima pravoga značaja, uzimajući u obzir patnju žrtava koje su od njega tražile pomoć, a on im tu pomoć nije pružio.
Ispriku počinje riječima „Ovom izjavom ispričavam se žrtvama svećenika Rajčevca, njihovim obiteljima, župljanima župe Sotin, posebno onima koji su prijavili slučaj, kao i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti, što, uz poduzete mjere prema hrvatskim institucijama i nadležnom Dikasteriju Svete Stolice, dotičnoga osumnjičenog župnika nisam uklonio sa župe za vrijeme trajanja istrage. Razumijem da je kod osoba koje su u konkretnom slučaju tražile pomoć i zaštitu sada nestalo povjerenja. No, ponizno molim sve one koji su pretrpjeli zlostavljanje od strane crkvenih osoba da se ne boje slučajeve prijaviti Nadbiskupijskom povjerenstvu za zaštitu maloljetnika, kao i policiji, kako bi se zaustavilo i iskorijenilo ovo teško zlo".
Kaže da je zanemario stanje i patnje „onih koje sam kao pastir Crkve prvi trebao čuvati i štititi .Priznajem to i s osjećajem duboke postiđenosti izričem svoje kajanje! Žao mi je što nisam s dovoljno pažnje i suosjećanja slušao njihov krik koji vapi upomoć, kao ni vapaj obitelji i drugih osoba koje su im na razne načine nastojale pomoći Iako sam srcem bio uz njih, izostalo je moje javno očitovanje i djelovanje. Želio bih to ispraviti te iskazati suosjećanje, na osobit način sa žrtvom koja je imala hrabrosti ovih dana javno posvjedočiti svoju patnju roditeljima, rodbini i svim ostalima, znanima i neznanima, koji su pretrpjeli bilo koju vrstu zlostavljanja" Tako između ostaloga govori monsinjor dr. Đuro Hranić u svojoj isprici.
POLITIČKI I CRKVENI MILJE
Značajna je ova isprika za hrvatsko katoličko društvo, jer argumentira poruku da je osoba u visokoj crkvenoj hijerarhiji priznala pogrešku i da joj je žao zbog toga. Priznati pogrešku javno – reći samo tri riječi –„ oprostite pogriješio sam“ mnogima ne pada napamet, to nije lako, smatra se poniženjem, nesposobnošću da se radi bez pogreške.
Kada je javnost čula od osobe iz političkog miljea, da je netko izrazio žaljenje
radi počinjenih propusta u svom radu? Kada je javnost čula da je netko rekao da će s većom pažnjom obavljati povjerene mu zadatke i da neće nanositi štetu onome za koga radi? To nije preferirano ponašanje izvan crkvenog miljea. Preferirano ponašanje u društvu je šutnja, mogućnost prijevare, neuvažavaanje poštenja, nanošenje štete široj zajednici čak putem propisivanja zakonom.
Zar hrvatski politički milje ima jednog Boga, a nadbiskup dr.Hranić drugog Boga u granicama iste države? To je ozbiljno moralno pitanje, čija bi stajališta politička struktura trebala popraviti.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 02.04.2023. u 13:24 sati.