Čudna je ta ljudska duša. Točno 5-6 dana prije no što sam dobila vijest da je taj čovjek preminuo, odjednom ničim izazvanim, prošao mi je scenarij iz djetinjstva koji mi tada nimalo ugodan bio. Sjedilo se jedno zimsko jutro za stolom, čista dječja razbibriga, smijuljenje, koje se vrlo uskoro pretvorilo u sukob između brata i sestre koji su tada imali oko 7-8 godina. Brat je većinski izazivao sestru, dobacivao joj je vrlo neukusne rečenice za tu ranu dob, sestra je na to šutjela sve dok nije procijedila kroz zube: *ebi se......Vrlo ubrzo je intervenirao otac i odmah je opravdao sinovo ponašanje, dok je kćer napao , svašta izgovorio i doslovno 20 minuta u komadu vrlo teško verbalno maltretirao, prijetio joj slanjem u dječji dom i tim da će prositi na ulici. Riječi su ostale ugravirane poput pamćenja na film Freddy Kruger-a. Nakon toga se obrušio na svoju ženu koju je okrivio za loš odgoj kćeri koja nervira njegovog sina, te se na nju derao 10 minuta, potom otvorio kantu za smeće, spazio bačenu preostalu glavicu salate, te ju pred svima izvadio iz smeća i počeo urlati poput lunatika te opet sve obrušio na njegovu ženu koja je gledala prestravljeno.
Taj čovjek je imao gorkih problema sa kontrolom vlastitih impulsa, bio je iznimno težak te su cjelokupna njegova obitelj uživala čisti pakao samim njegovim postojanjem. Nije bilo lako , u svakom slučaju. No , jedno promrzlo siječanjsko jutro, dobila sam telefonski poziv koji mi je saopćio vijest da se on preselio u život vječni. Naglo. Bez prethodne diskusije ili pozdrava. Sve se odvilo u treptaj oka te siječanjske noći.
Je li to neka koincidencija?
Post je objavljen 31.03.2023. u 16:05 sati.