praznina
Prazne duse,
bez zelja,
lica bez osmjeha.
Oko mene sve
neka patetika.
Groznica me
lagano trese,
snaga me napusta,
od volje se rastavlja.
Da li sam ja
sve kriva?,
Jer sam voljela,
na tren sretna bila.
Eto vam sve,
prepustam vam
snove i tuge,
koje nitko nece.
Zavidnima osmjeh srece,
tako dragocjen,
jer nije lazan...
Mozes me kriviti,proklinjati,
mozes me mrziti.
Znam da me neces voljeti.
I netreba mi to tvoje
lazno prijateljstvo,koji si
jeftino prodao.
Zivot ce te nauciti,
progledat ces,
ja cu biti negdje...daleko..
ostavljam ti samo istinu,
koja tako lose izgleda,a
jos gore zvuci kad prelazi
preko mojih usana..
...
kineska vaza
Ljubav je to
platonska bila.
Rijetka,dragocjena,
kao vaza kineska,
sto se kao
najvece blago
u vetrinama cuva.
Samo se ponekad,
otpuhne s nje prasina,
da zablista,
izmami osmjeh
na lica.
A onda se ponovno vrati
u svoju neshvacenu,
dragocjenu usamljenost..
..
..tek osmjeh...
Trebat ce mi vremena da ga prebolim..
ah tuzna sam ,samo placem..
.a stvarno nisam normalna,
al eto ,bas sam ga voljela..
Bez pitanja ,bez odgovora,
onako nevino,cisto ,do ludila.
Nisam trazila nista,osim osmjeha,
lijepih rjeci ,sjecanja u slikama sacuvana..
..
jos samo ovo...
Umires u meni polako,
u mukama mojim
naci ces slobodu,
suzama placenu...
...
oaza snova...
Sretno ti bilo,
srce te prostranstvima zivota vodilo.
Ja sam bila,
samo kratak predah,
oaza snova u
pustinji zivota.
Svaka ce ti pjesma,
podariti kap duse moje,
ako ozednis,
ako pozelis,
moja ljubav
bit ce more.
Naci ces me
u svakom
zalasku sunca,
sto se u moru kupa,
usamljenoj zvijezdi,
sto po plavom nebu luta...
...
tri tuzne...onako za kraj
Tuzna sam,
zbog ove kise,
sto oplakuje
samnom,
ono cega nema vise.
Tuzna sam
sto me krivis,
zbog moje ljubavi.
Kao da ja mogu ,
samo tako,preko svega ,
prijeci lako.
Imas pravo ,
ja sam za sve kriva,
previse sam
tobom opijena bila.
Sada se treba otrijezniti,
probati zaboraviti...
Gorak okus
ce nestati,
polako,
i kisa ce prestati...
osmjeh ce se vratiti..
...
..sve bilo je..
Uzalud trazim po rusevinama,
djelic tebe kojeg sam voljela.
onog sto mi je obasjao jutra,
saptao njeznosti za miran san.
Da li je moguce,
pa nije proslo stoljece,
da si se tako promjenio,
da je sve zarasla trava
zaborava.
Sve lijepe rijeci,
netragom nestale,
sad govoris...
ma boli te..
Tek mozda ,
na zgaristu uspomena,
stara slika iz sretnih dana,
izguzvana,ali sacuvana.
Voljet cu te takvog,
u sjecanju nositi,
veselog,dragog,nasmijanog.
Nimalo slicno ovome,
sebicnom stvoru,
sto ga danas gledam,
slusam kako prica,
rijeci ruzne.
Potrudio si se da me otjeras
u realnost,da me surovo probudis,
povrijedis...da li mozes vise,jace,
okrutan biti.
Nisi me morao voljeti,
mozda malo pazljiv, prema meni biti,
ne me toliko osudivati,oprastati mi
sitnice ,kao ja tebi..
Sada i tako nije vise vazno.
Nekada me to bacalo u ocaj,
sto mi je sada smjesno,
moji postupci,reagiranja,
zaljubljene zene,
znam sada kako si ti
gledao na mene.
Sada za sve kazes..
...boli te..hmm...samo ja znam,
ono sto ces ti tek saznati...jednog dana..
..da boljet ce te,jos vise nego mene sada..
Biti ces rob neciji,
mislit ces da te ljubav vezala,
oo kako ce surova biti istina,
kad shvatis da je nema...
da sve bilo je obmana.
...
mozda jednom...
Mozda jednom,
kad se zaljubim,
pisat cu opet
pjesme ljubavne.
Jednom,kad tebe zaboravim.
Gledat cu sve drukcije,
ocima tvojim,
koje nisu
mene voljele.
Srcem sto mirno tuce,
kad se ime spomene,
dusom sto otisla je
negdje drugdje.
Necu biti vise
sjena zarobljena,
u tebe zaljubljena...
..
trazim te...
Trazim te u posljednjoj
zraci sunca,
sto ju oblak skriva.
U tragu usana,
vino sto ispija.
u posljednjoj kapi
sto se prolila.
Trazim tvoj lik
u odrazu jezera,
al krugovi te
odvukose u
tamu nemira.
Trazim boju tvog
glasa sto se smjesi,
da ne odes nijem
u zaborav vjecni.
vigga @ 23:26 |Komentiraj | Komentari: 63 | Prikaži komentare
..
slika ljubavi
Najljepse pjesme pisem,
kada te nema,
kad za tobom uzdisem.
Najmocnije su
kada se svadam,
kada sam ljuta,
onda mi se
mici s puta.
Tada mi pero
otrov sipa.
Ipak su najbolje
one u kojima je
pretocena tvoja slika,
sa mojom ljubavi
u pozadini.
..
noc punog mjeseca
Pitam se da li je bilo
pametno ,
dati ti srce
na dlanu.
Onako nemocno,otvoreno,
a ipak tako je divlje kucalo...
Mozda je bilo bolje,
da sam sutjela,
u sebi skrivala,
ali nisam mogla.
Raspukla bi se
od te ljubavi.
Mozda bi lakse preboljela,
znajuci da ti neznas,
sto se dogada u meni
glumeci nezainteresiranost.
Ne bi mi se sada smijao u lice
i govorio da sam jadna.
Bila bi negdje daleko,
dalje od tvog pogleda.
Suze bi zamjenila sa srecom
u ocima,
mirnim snom u nocima
punog mjeseca ,
kao sto je ova..
..
Post je objavljen 29.03.2023. u 09:37 sati.