Marketing
ASFALTER ILI IZGUBLJENI RATOVI
Prolazim noću pored nestvarnog prizora, latice magnolije padaju u tmini na ruševni stari zidić i stazu, padaju mi na kosu, spuštaju se s neba ružičaste lađice iz kojih se iskrcavaju male vile zvončice i cijučući i mašući prozirnim krilcima trče u mrak šikare, vrijeme je, vrijeme je. Spuštaju se sa zvjezdanog neba spore cvjetanja, pale se fenjerčići u šikarama, jantarno žute oči mačaka gledaju iz mraka, male vještice lete na metlicama i mašu mi u prolazu, skuplja se čaroban svijet slaviti proljeće na tajnim mjestima gdje remetilačka ruka još nije posijekla drvo, uništila vrbu, srušila brezu, asfaltirala travu, uništila park, zatrovala šikaru, izbetonirala potok, otjerala zauvijek žabe i krijesnice iz djetinjstava.
Sve se to povlači i uzmiče, sva ta magija, proljetna noć i priroda, biljni i životinjski svijet i mali magi i čarobnjaci pred čovjekom uništiteljem. Sva ta njegova lažna urednost, košenje i betoniranje, neurotično metenje lišća, latica i šišarki punih sjemenja, stalno brijanje trave i dekapitiranje uličnog drveća, jer da s drveća pada „smet“ i „gadi“ lišćem cestu i korijenjem mu nadiže asfalt koji si je samovoljno zalio preko parka tik do svojih ulaznih vrata uništivši javni parkić u kojem uživali smo godinama, pa sad umjesto zelene oaze i divnih vrbinih krošanja što se zlate noću pod uličnom svjetiljkom a zimi pružaju veličanstven prizor pod snijegom (ima li ljepšeg prizora u gradu od snijegom prekrivenog drveća?), i ljeti daju predah i hladovinu prolazniku, gledamo samo široku ružnu asfaltnu fleku od ceste do njegovog dvorišta. I po istom principu samovoljno ogoljuje gradske ulice i ruši drveće mu na putu, nema ga više, ni srebrnog bora na uglu sad već potpuno ogoljene ulice, ni vitkih bjelokorih breza više nema, ni bagremova kraj pruge, svo to drvocidno i antiklorofilno pustošenje i betoniranje, sve je to manifestacija asfalterskog mozga u društvo i prirodu. I dok turistima licemjerno nudi „čarobnu ljepotu netaknute prirode“, oko sebe samo sječe, betonira, popločuje i asfaltira. Drveće mu je „smet“, posebno ono najviše i najljepše.
I samo duboko u proljetnoj noći i samo odabranima, upravo u ovo doba spuštanja malih svilenih čamčića punih vila i vilenjaka s magnolija što cvatu ispod lazuritno modrog baršuna neba, ukazuju se po gustišu i šikarama duhovi obrastanja i prekrivanja, duhovi pavitina, mahovina i paprati, dišu šikare dahom groblja i ruina po kojima pužu bršljani i iz čijih rupa i truleži izlaze mali kukci razgrađivači i leptirice sa šarama u obliku lubanja, pretrčavaju runjave zidiće dvorepe gušterice i sline ih balavi pužići, pulsira u mraku veliko zeleno čekanje čekajući obrasti, prepuzati i prekriti zaboravom i asfaltera. Ništa nije uzaludnije od njegovog betonizirajućeg nastojanja i predvidljivije od njegovog poraza u ratu protiv trava na kojoj jednoj u mraku gustiša i otrovnih žbunova piše njegovo ime.
Dodatak:
„U studiji nedavno objavljenoj u prestižnom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States (PNAS), autori sa Sveučilišta u Winsconsinu su pronašli da su stabla ključna za buduću klimu u gradovima. Gradovi diljem svijeta bilježe rekordne temperature tijekom ljetnih mjeseci, što također dovodi do ozbiljnih posljedica na ljudsko zdravlje. Iako se povećanje površina prekrivenih stablima često predlaže kao jedno od rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama, dosada nije bilo poznato kolika je potrebna površina prekrivena stablima da bi se umanjio utjecaj povišenih temperatura iznad nepropusnih površina kao što su ulice, pločnici i zgrade. Znanstvenici su koristili mjerenja prikupljena pomoću bicikla, te na taj način kvantificirali međudjelovanje između drveća i asfaltiranih podloga na temperaturu u gradu. Pronašli su da za tipičnu veličinu gradskog bloka od 60 do 90 m u slučaju kada je prekrivenost stablima veća od 40 % dolazi do značajnog smanjenja dnevnih temperatura zraka, osobito za vrijeme najtoplijih dana.“
Šikara
Post je objavljen 28.03.2023. u 21:14 sati.