Marketing
Merci
.....Krenula sam kući kroz raskošne i mirisne cvjetne lijehe,
osluškujući zaostale raspjevane ptice kroz noćno grmlje
pored Seine,
upijajući tako cijelim tijelom predtravanjsku blagu večer proljetnog Pariza,
razmišljajući o svojim kamenčićima zaostalim u cipelama, koji su žuljali.
Koliko li samo strpljivosti treba i koliko mirnog podnošenja boli i samoobmane i obmane,
da bismo od bolnog i nazubljenog kamena napravili sve ono što nam je upravo trebalo za ovu večer,
upravo za ovu ljubav,
za ovu žarku bol, za ovu usamljenost i nedostajanje?
I ne postaju li s vremenom, ako smo rijeka koja teče, koja uporno i strpljivo teče,
svi naši bivši ljubavnici, ili barem većina, upravo dijamanti u ovoj plavoj noći,
oni koje smo stvarale u zamišljenim papirnatim odsjajima varljivih opsjena i lampiona,
oni koji su nas stvarali poput najljepših likova iz bajki, poput pegaza ili vještica,
oni kojima se možemo,
kao uspomeni negdašnje vrle i hirovite ljubavi,
kao prepoznatom dragom okusu bezbrižnosti
blagonaklono nasmiješiti i pokloniti,
uz pokoje hvala ?
I ne zaboraviti teći...i samo ne zaboraviti
dalje teći.
( foto by moj maleni A.)
Post je objavljen 27.03.2023. u 07:25 sati.