U nedjeljna popodneva stari albumi često izvire na svjetlo dana. Pa svaki put kažem sebi da ću ih dovest u kronološki red. Tako ja to godinama obećavam. I uspješno odgađam.
Čudo jedno kako te stare slike izmame osmjeh. I neko milenje iznutra. A onda se na njih lijepi vrijeme, događaji, mjesta.
Bilo je to ono najduže ljeto poslije mature. Slika nastala na škoju. Kraj tetine štale. Di je držala tovara. Probudilo se sve u meni. Milijun pratećih slika, razgovora, emocija, topline.
Prošla je ta i takva mladost. Al ja sam je imala.
Prošla je i dob divnih srednjih godina. Al sam i njih imala.
I sad imam šta imam.
Moje i neprocjenjivo.