Naslovna, Đoletova kombinacija, mi je pala na pamet s jednom rečenicom u "Život i smrt me iscrpljuju" Mo Yan-a-vidi dva posta unatrag.
Jedan od glavnih likova je bivši predradnik lokalnog zemljoposjednika i vlastodršca, koji je oženio prvu konkubinu svog bivšeg šefa, posvojio njegovog sina, i ostao kao neovisni poljoprivrednik na komadu zemlje, kako je to Mao izrijekom dozvolio bivšim kmetovima.
Cijeli život je šikaniran jer se ne želi pridružiti seoskoj zadruzi, i svi ga gledaju kao kontrarevolucionarni element, ali on, ispravno, naglašava da je Mao Zedong izričito naglasio da nema oduzimanja zemlje silom od radnika, da je svačija privatna stvar da odluči hoće li se pridružiti revolucionarnom naporu ili ne.
Nakon (pre)mnogo godina, Mao umire. Svi su u tuzi, a taj bivši predradnik vlastodršca radi kao da se ništa nije dogodilo. Godine napora i šikaniranja su ga učinile izmetnikom i sramotom u selu, jer je ostao kao zadnji neovisni zemljoposjednik u Kini. Seljani, i njegov vlastiti sin, koji ga je odavno odbacio kao sramotno kontrarevolucionarnog, su revoltirani. Kad ga počinju gađati stvarima, on pada na koljena u plaču, i pred svima, očito iz dubine duše, veli:
-Volio sam Predsjednika Mao više od svih vas, glumaca!
-Predsjedniče Mao, ja sam isto jedan od tvojih ljudi-dao si mi pravo da budem neovisni zemljoposjednik!
Crno je bijelo, bijelo je crno, da! Sjećate li se toga iz bivše države? Gledamo to i danas, i na Istoku i na Zapadu, i između. U svemu tome, svuda i uvijek, jedina stvarna nit istine je ljudska dobrota i poštenje, ostalo je iluzija, mara, maya, nazovite kako želite. I ne tvore ju vlastodršci, to je sve samo kazalište, predstava za mase. Bez publike, ljudi koji ju podržavaju, nema iluzije, ti likovi na sceni su samo jadni glumci koji skakuću po nekom scenariju, kao lutke na nitima.
Istina, nije Mao naredio tući, ubijati, ne, nije morao, ljudi su to sami vrlo rado radili. On im je samo ostavio pravo da odluče. Malo su se zaigrali pa su 50-80 miliona poubijali, gdje bi on tolike mogao...on je jeo svoju svinjetinu (poznato je da je samo to jeo, i smrdilo mu je iz ustiju do neba jer nije prao zube). Jedino što on jest pogrešno napravio kao vlast je bilo na samom početku, neuspjela privredna reforma-ništa čudnog za tipa koji je više volio čitati nego raditi. Tu je "palo" prvih par desetaka miliona žrtava, od gladi.
Mao je tada osramoćen maknut sa položaja kao nekompetentan, i nikada više nije vršio nikakvu funkciju, u državi ili partiji. Što mu nije smetalo biti de fakto carem. Da nije tragično i toliko krvavo, bilo bi smiješno: funkciju "Chairman" su izmislili za njega, kad su ga Zapadnjaci, a posebno Nixon i francuski wannabe ljevičarski filozofi, podigli na status ikone, jer im se postmodernistički svidjelo njegovo raskidanje s tradicijom, koje sami doma nisu mogli sprovesti. Kinezi sami su jako dobro pazili da mu ne daju šansu da upravlja bilo čime (osim vascelom bre Kinom) jer je bio dokazano nekompetentan. Bio je dobra figura za mahanje pred masama i Zapadom.
Jedna stvar u današnjoj Kini mi se sviđa i mogli bi ju skopirati i mi: tajkunima su nakon par desetljeća bogaćenja na grbači naroda odlučili reći da je vrijeme da vrate dio prikupljenog bogatstva...bazi.
Ajmo to primijenit i kod nas, ima dosta takvih koji bi potpadali pod korumpiraše-krumpiraše i ne vidim čime su nas to oni toliko zadužili da bismo im dozvolili zadržati ...ukradeno. Jer to upravo to je, političkim igrama i vezama su ukrali opće vlasništvo. To se zvalo "privatizacija". Lupi po glavi, uzmi kesu i bježi je isto...privatizacija. Manje štetna od ove koju su ti tipovi izveli, i još nam prodaju pamet, kao, oni su "bili sposobni". Onaj s toljagom je isto bio sposoban, lupit po glavi, u mraku, onog drugog. A onda biži u crikvu, dobij blagoslov za kesu dukata i glumi moralnu vertikalu! Odvratno. Imali su Francuzi pravo da su svu tu bagru dvaput pokokali u gradskim revolucijama, premalo! Vidi Britaniju, gdje se gušteri ne daju, pa i dalje beskorisna bagra živi na grbači naroda. Fe! Isto sve sama gospoda i moralne vertikale...kaj da to djeci pokažem kao primjer, te nakaze? Brrrr! Odi dijete u svijet i radi, rukama i glavom si zaradi, ali budi pošten! To je jedina zarada koja se broji, ostalo je sve iluzija, makar od nje kupio kule, one su od pijeska, nećeš se s njihovih bedema ljepote nagledati!
Post je objavljen 24.03.2023. u 16:12 sati.