Tu su ih gušili, tu su ih palili,
I nisu žalili.
Tu su ih srušili, tu su ih kidali,
Ljudi su ridali.
Miris kože, miris kosti,
Stigli su gosti...
U svoje lože, zauzeli mjesta,
A puna cesta...
Krikovi prugastih brojeva paraju zrak.
Ja sam od onih linčovanih potomak!
Ne sjećam se priča, al slike se i dalje lijepe.
Diraju životom da gledaju oči slijepe!
Tu su ih doveli, crni je bio dim,
Otad crno ne volim.
Gdje su ih poveli? Put im se zna,
I imamo sjećanja...
Post je objavljen 08.04.2024. u 08:33 sati.