U kapima dana vidjeh te
na uglu sjediš sama. Šetamo
se mi malo u kiši, malo u sjeni,
malo odvojeni a dok se opet
pogledi sretnu eto onu mene
sjetnu.
Tebe nadu vodim sobom da mi
uvijek budeš tu a trenu opet sreću
nosiš kao u nekom snu. Da njegov
sjaj suncem sija, da veseli i opet ne
kiši danima mi griješ misli i vratiš
lipo ka u pismi.
Mir i mi, ja i ti...
nekad kapi
nekad sjaj i oni što se sretnu a ne vide kraj. Oni što se osjete, traju, nose, vole,
idu u korak ne puštaju okus gorak.
Oni iskreni uvijek kažu
smiju se zajedno i nikad
si ne lažu. I kad se udalje
poznaju se u duši a od takvih
se ne odustaje. Vidim mu u očima
more a u nebu se grle dvoje. Što
im se bliže, spojeno se srce daljinom
čuje a u duši violinom zvuci bruje.
Ka rukom u ruci grle se, jednostavni
trag ostave kako da se takvi zaborave.
Nostalgija se zimi osjeti, a romantika
ljeti. Večeri uz vino društvo ludo fino.
Poezijom note eto lipote...
Post je objavljen 18.03.2023. u 20:40 sati.