Marketing
Dojmovi (vol.1)
Jučer smo se vratili doma.
Dok ne skinem slike sa fotoaparata ovdje par osnovnih dojmova.
Danas nešto o hrani.
Hrana u USA može se u grubo podijeliti u dvije skupine: smeće i skupo smeće.
Ovo je naravno pretjerivanje ali nije daleko od istine.
Kako god okreneš i gdje god da jedeš porcije su prevelike za jednu osobu.
Ovo je na primjer trebala biti jedna lagana salatica za večeru:
nakon ovog sitnog hot dogića
koji nam je serviran na izletu po Grand Canyonu kao ručak uključen u cijeni izleta.
Prvog dana u Hendersonu, prije puta u Arizonu, doručkovali smo nešto što ne znam kako bi uopće nazvala.
Galofak i trumanova jaja je najbliže opisu tog nečega što nažalost od šoka nisam ni slikala
Slijedećeg dana u Hotelu Little America u Flagstaffu, čekajući vodiča za prvi izlet na Grand Canyon, doručkovali smo kao pravi drvosječe.
Od porcije za jednoga najelo bi se najmanje dvoje.
Večera je bila nešto laganija, vrlo ukusna i jako zanimljiva.
Salata sa jagodama, cheddarom, pekan orasima i brusnicama.
U originalu se servira sa gorgonzolom, no kako sam u par navrata imala alergijske reakcije na neke vrste sira tipa camambert ili gorgonzola nisam htjela riskirati posjet hitnoj službi.
U mjestašcu Tusayan u neposrednoj blizini južnog ruba Grand Canyona nije baš bilo neke naročite gastronomske ponude osim meksikanskog restorana, gdje sam se sat vremena mučila sa onom salaticom sa početka posta.
Muž je naručio fajitu koja se nazire iza salate a koja je bila tolilo velika, da smo se već bojali kako je to porcija za dvoje.
Na sreću račun je pokazao kako je to čudo ipak bilo za jednoga.
U Vegasu smo po dolasku večerali u prvom lokalu na koji smo naletjeli.
Bubba Shrimps, nazvanog po prijatelju Forrest Gumpa iz istoimenog filma, onome koji je danima znao pričati o škampima na tisuću načina.
Ovi moji ne znam na koji način su bili napravljeni ali nisu bili baš nešto, no opći dojam su popravili detalji iz filma
i kokteli koje smo pili uz večeru.
Doručak smo obično obavljali u hotelu Vdara u kojem smo odsjeli na 38.katu.
Koji god da odabereš teško je pobjeći od jaja pa ih ima i u hamburgeru
i u ovoj ogromnoj palačinkini sa borovnicama
U posjeti Downtownu taksist nam je nahvalio pizzu kod Pizza Rocka kao najbolju u Vegasu pa smo je morali probati.
Toliko je dobra, da smo je najprije skoro pojeli a tek onda slikali :)))
U već spomenutoj petodnevnoj karti Go City našli su se i kuponi sa popustom od 20 dolara po osobi u restoranu Senor Frog na koji smo slučajno naletili tražeći neku od atrakcija.
U Vegasu pod obavezno ode i brunch ili večera kod Wynna.
Mi smo obavili i jedno i drugo.
Brunch nam se dopao, večera tako tako, budući da neke velike razlike u ponudi baš i nismo uspjeli primjetiti.
Za večeru se nudi praktički isto, samo po višoj cijeni (bruch 48 dolara po osobi, večera 66), s tim da je u restoranu za večeru prevelila gužva i imaš osjećaj kao da si u košnici a ne u jednom od najskupljih hotela u Vegasu.
Slatkoga za kraj nije falilo.
Da nismo probali vjerojatno bi nam bilo krivo.
A i ne bi vidjeli šarenog medvjedića na ulazu :)))
Kao ni sav ostali kič kojeg je tamo na svakom koraku.
Toliko za večeras.
Sutra idemo dalje.
Ako uspijem doći na blog od hrpe veša koji treba ispeglati a nakupio se po putu :))
Post je objavljen 18.03.2023. u 22:08 sati.