Postoje ti neki ljudi koji isijavaju mir.
Sasvim obični ljudi na običnim mjestima u običnim životima.
Naizgled.
Prodavačica u trgovini koja sasvim obične riječi govori neobično blagim, smirenim glasom, tonom i izrazom lica.
Medicinska sestra na šalteru ili u ordinaciji koja nije imuna na strah u nečijim očima, pa tješi svojm blagošću, glasom i njegovim modalitetom.
Slučajni prolaznik koji kaže Dobar dan i blago se nasmije. Starački nježno. Mudro.
Da, postoje još takvi ljudi, sasvim rijetki.
Divno je znati da ih ima.
Kondukterka u vlaku me nedavno pitala kako sam
Osjećala sam se kao da me zagrlio netko drag.
I riječi mogu grliti.
Nježno i blago
Takvi ljudi sadrže blagost u sebi.
Rijetko čujemo tu riječ. Kao da je izbačena iz svakodnevnog govora.
Znaju li uopće mladi ljudi za tu riječ, tu osobinu?
I što ona jest.
Takvi ljudi su kao topli kakao u djetinjstvu.
Tješe.
Oni su kao proljetnice, tako nježne, krhke, tako blago i smireno stoje i javljaju da proljeće dolazi.
Tu je
A opet, tako moćno tjeraju zimu.
Stoje postojano.
Kao kiša su ti ljudi, ona tiha kiša koja sipi, rominja, lagano šuška po prozoru dok ne zaspiš.
Oni su sve.
Želim vidjeti još blagosti u ovom grubom svijetu
Želim biti blaža.
Blaga.
Često puta nisam
Možda se netko rodi s tim
Ti sasvim obični ljudi, na sasvim običnim svakodnevnim mjestima, utjelovljenje su blagosti.
Oni su joj dali oblik i čine da taj običan život, na običnim mjestima, sa sasvim običnim riječima, prestane biti običan.
Oni su utjeha i zagrljaj.