Marketing
Martovske ide...
Jutros palim svijeću za čovjeka, ratnika svjetlosti, za Romana Bartla, mog dobrog nonića
Napustio nas je, otišao je u bezvremenost na dan Martovskih Ida.
U snu osjetih protok vremena, ozrcaljena tugovanja.
Zaustavih se u plesu marioneta i pomislih
Što se to događa na sceni trenutka?
Što li se krije iza kulisa koje
zamagljuju moć istine?
Karađoz, Lakrdijaš triumfira osmijehom lažnog naklona.
Tišina postaje nesnosna. Nema me, a znam tu sam.
Osjećam, srce jeca neizgovorenim istinama,
budi se prije mene, diše, govori...
Tko sam ja u ovoj nenapisanoj priči, kojim jezikom govorim?
Koji dio mene uzmiće i nestaje u stranicama knjige koja
ne postoji na regalima naše kućne biblioteke?
Živim li neki prošli život utkan u neku
drevnu inkarnaciju?
Budim se. Na obroncima svjesti iskri jutrenje. Ulazim u koridor mlade svjetlosti.
Vidim tebe u odori praskozorja. Oporavak od narkoza i rezova je polagan.
Danas je dan X, kontrola i konaćna objava uspjeha ili neuspjeha.
Čuvaj se martovskih oda, šapnuh. smiješiš se i uklanjaš mrežu
koju je lakrdijaš spleo oko mene i bacio u bezdan strahova.
Poljupcem otklanjaš kapljice gorčine sa mojih usana
i daruješ mi okus nektara iz doline zelene rijeke.
Budna nastavljam sanjati lijepe privide.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 15.03.2023. u 08:38 sati.