Marketing
Koferi bola
Ormar u tvojoj sobi, onaj prekrasan bijelo-crni ormar, popustio je na svom gornjem dijelu. Je li uslijed težine stvari u njemu ili godina ili loše montaže ili svega zajedno, ne znam, uglavnom smo već gledali neki novi, zamjenski, tvoj tata i ja. Nakon proteka 18 godina, danas imamo stvarno velik izbor u odnosu na onda, no iznenada je uskočio majstor, zapravo dva i popravili su taj postojeći u nekoliko sati. Da bi to mogli napraviti, tvoj stari i ja smo morali iz njega sve izbaciti kako bi bio čim laganiji. A unutra….gomila stvari, naguranih i zaboravljenih od očiju i uma. Ispadaju iz njega, iz tog prelijepog bijelo-crnog ormara, sjećanja i puni koferi bola. „Ovu si haljinu nosila onda… „ ili „otkud sad te majice, ljetne, toliki broj“? Pa perlice, pa crne rukavice do lakta, za neku večernju haljinu… I naše su stvari unutra, upravo u tolikom broju da se tvoje ne vide čak i onda kad se vrata otkližu u stranu. Nisam bila pripremljena za to, nisam mislila da je toliko toga ostalo i da sve prije odlaganja trebam vidjeti. Kriste Isuse, bol je bila iznenadna, udarila me u glavu, u srce, u želudac, u noge, u kosu, u oči, u svu mene svom snagom. Koliko toga još moram vidjeti i koliko podnijeti u borbi za svoje malo mjesto u mjehuru od sapunice, u kojem se nalazim svih tih godina poslije tebe? Nisam željela ali me nešto natjeralo ponovno prelistati foto album sa slikama s tvojeg apsolventskog putovanja i morala sam ti gledati u lice kako izranja iz magle proteklih godina i nametnutog zaborava, kako bi mi bilo lakše izdržavati. A onda su mi pogled i dlanovi obuhvatili omote s dokumentima s tvoje obdukcije i vještačenja iz Trsta. Niti sada nisam smogla snage da otvorim te korice i pogledam dokumente koje sam jednom dala odstraniti iz svoje blizine iz straha od istine koja je u njima. Sve je to nakon 17 godina izašlo van. Robu sam iz bijesa nagurala u crne vreće koje su odnesene u kontejner za tekstil, duplikati dokumenata izrezani u uništivaču papira, hrpa se smanjila, no bol se vratila da mi skrati sate spavanja, da me drži budnom. I opet i opet i opet, sve od početka. Srećom da se luka za moj brod nazire.
Post je objavljen 14.03.2023. u 11:24 sati.