Vrijeme nosi svoje,crta šara
mijenja nas ali što jesi ostaješ,
iscrtaju godine a stvaraju snovi
budimo i ostanimo Ljudi bolji.
Neke spike vremena ovog, ludog
novog. Meko srce, topla bića oni
koji spoznaju što treba a pružiti ruku,
osmijeh, riječ da vidiš i znaš
što treba reć. Trenutak se ima
ako se dijeli, budi ono što se u
drugom ogleda a potom veseli.
Samo malo sebe, može promijeniti
svijet dakle samo sagledaj i čini eto
te u svoj tvojoj veličini.
Ljepota je sva u onom da voliš
To je jedinstveno ako izvoliš.
U tome je bit, to ostaje sve je
Tu tko razumije i s tobom postaje.
Dakle budi poput sunca koji se
svaki dan pojavi, budi poput lava
koji štiti ali ne gnjavi, budi kao more
Veliko ali moćno, plavo i čisto da
ispire a ne zagađuje već radi da
izgrađuje.. budi poput onog koji
i voli, dijeli, čuje jer izvire teče,
grije i štiti a takvi su potrebni
brane da te ne napadnu neke
krive strane. Prepoznaju se oni
po dobroti, oni koji se čuju, osjete,
pamte po nutarnjoj ljepoti. Zato
kad se odmakneš i nevidljivo dotakneš
sebi se primakneš.
Vrijeme i ima ga i nema, zato sad imaš
a ono poslije nešto svoje novo sprema. Ono što mora čvrstoću stvara od
spužve u stijenu pretvara, to je život, ljulja, gura, biježi volim toplo ne baš da sniježi. Pa ide u korak..
Tu nema dilema.. svega pomalo treba s
mjerom ne da se preljeva niti sagorijeva. Budi onako polako s odmakom i spremnim pogledom.. gradi put kojim se kreće a ceste
se dijele, isprekidaju i množe s ritmom koji diše ispod kože. Učinkovitost trenutka kojim se putovati može.. poput onog što nosi i sudara
val o vala pogledom kojim horizont stvara.