SRETAN MEĐUNARODNI DAN ŽENA
I u ovo turobno, neperspektivno, siromaštvom, virusima, ratom i političkim sukobima zasjenjeno vrijeme, danas obilježavamo Dan žena i čestitamo im njihov dan.
Mnogo se toga deklarativno uređuje u cilju boljeg života , sigurnosti i statusa naših žena.
Potpisali smo konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama, i nasilja u obitelji , donijet u Istambulu, 11. svibnja 2011. godine.
Već 2003. godine donijeli smo prvi, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, a drugi, šest godina nakon „Istambulske konvencije“.
Obilježavamo i Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, donijet odlukom Ujedinjenih naroda iz 1999. godine, a 2014. godine, nakon masakra u sudnici zagrebačkog Općinskog suda, 1999.godine, proglasili smo 22. rujna Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama.
Donijesmo i više drugih propisa u cilju povećanja sigurnosti žena, ali bjelodano je da u tome još nismo postigli željenu razinu:
U Hrvatskoj svakih 15 minuta jedna žena doživi obiteljsko nasilje, a broj ubijenih žena u Hrvatskoj: 2016.-20 ; 2017- 15; 2019.- 13; 2020-19: 2021-19: 2022-13.
Sigurnosti i spokoju žena pokušavaju pridonijeti i razno razne udruge za ženska prava, ali te njihove akcije ne postižu željene rezultate. Ni apeli, ni edukacije ni niz drugih pokušaja prevencije pa čak ni sigurne kuće nisu dostatno učinkovite. Treba rješavati uzroke pa tek onda, eventualne, posljedice nasilja.
Jedino pravo rješenje su drakonske kazne napadačima i potpuna zaštita žrtava, posebno onih koje prijave nasilje.
Dodamo li nasilju, broj žena koje su propašću industrije izgubile posao te socijalno i na druge načine ugrožene pripadnice ljepšeg spola, nedvojbeno da samo poljupcima, izjavama i izljevima ljubavi, …, večerama, cvijećem i bombonijerama, nije završeno naše muško poslanje.
Pretprošle, 2021. godine, nakon 8. ožujka napisah:
Obilježismo još jedan Dan žena. Uglavnom pojedinačno.
Nema više masovnih proslava, izleta, radosti, veselja, fešti, karanfila, alkohola, opuštanja,…, alimentacija, sega sega.
Događaja kojima su se žene, a posebno muški, jako veselili. Nema više ni velikih radnih ženskih sredina. Masu takvih poduzeća je propalo.
Opća je alijenacija zahvatila svijet, a ni mi, posebno, u svim negativnostima, nismo zaobiđeni.
Obzirom da nikad nisam cijepljen protiv žena, ne mislim da žene trebaju imati samo svoj dan.
Žene trebaju, zajedno s nama, imati cijelu godinu.
Naravno da za to imaju sve predispozicije, od sposobnosti do udjela u broju stanovništva, a time i birača.
Žena u Hrvatskoj ima više od polovice, dakle mogu svoj status u Državi regulirati kako hoće pa čak , na novim izborima, preuzeti vlast.
Da imaju drugačiji pristup izborima, ne bi Zakonom o ravnopravnosti spolova trebalo urediti da bi u Saboru Republike Hrvatske moralo biti barem 40 % žena, što se, uprkos prekršajnoj kazni od 50.000 kuna, godinama ne poštuje.
Drugi je pak činjenica što, po svemu sudeći, muškarci više poštuju žene , od njih samih.
Primjerice, pri posljednjem neprihvaćanju izmjena Kaznenog zakona prema kojima bi se kazneno djelo spolnog uznemiravanja gonilo po službenoj dužnosti, umjesto po prijavi u roku tri mjeseca od počinjenja djela, čime bi se zaštitile žrtve spolnog uznemiravanja, žene Hrvatske demokratske zajednice, nisu glasovale za navedene izmjene, već su radije, namjesto interesa žena i pravne države, podržale interese svoje stranke.
I na kraju, u Hrvatskoj neće biti prosperiteta dok na sve političke, privredne i druge funkcije, ne izaberemo, najsposobnije i najstručnije, poštene, ljude, bez obzira na spol.
Dao nam Bog pravičnu pamet.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 8. ožujka 2023.
Post je objavljen 08.03.2023. u 11:14 sati.