"Mnogi tvrde da je kršćanstvo "drugačije" od drugih religija - da se prvenstveno odnosi na ljubav prema bližnjima. Križarski ratovi, Inkvizicija, Calvinova Ženeva dokazuju da to nije tako. Ti su se događaji uglavnom odnosili na poslušnost autoritetu."
- Andrew Bernstein
“To je ideja -- da bismo svi trebali biti zli ako se ne držimo kršćanske religije. Čini mi se da su ljudi koji su ga se držali većinom bili izuzetno zli. Nalazite ovu neobičnu činjenicu, da što je intenzivnija bila religija bilo kojeg razdoblja i što je dublje bilo dogmatsko uvjerenje, veća je bila okrutnost i gore je bilo stanje stvari. U takozvanim dobima vjere, kada su ljudi stvarno vjerovali kršćanskoj religiji u svoj njezinoj cjelovitosti, postojala je inkvizicija, sa svim svojim mučenjima; bili su milijuni nesretnih žena spaljenih kao vještica; i svaka vrsta okrutnosti prakticirana je nad svim vrstama ljudi u ime religije.
Dok gledate po svijetu, otkrivate da svaki pojedini djelić napretka u humanom osjećaju, svako poboljšanje kaznenog zakona, svaki korak prema smanjenju rata, svaki korak prema boljem tretmanu obojenih rasa, ili svako ublažavanje ropstva, svaki moralnom napretku do kojeg je došlo u svijetu dosljedno su se suprotstavljale organizirane svjetske crkve. Sasvim namjerno kažem da je kršćanska religija, onako kako je organizirana u svojim crkvama, bila i još uvijek jest glavni neprijatelj moralnog napretka u svijetu.
Možda mislite da idem predaleko kad kažem da je to još uvijek tako. Ne mislim da jesam. Uzmite jednu činjenicu. Podnijet ćeš mi ako to spomenem. To nije ugodna činjenica, ali crkve tjeraju na spominjanje činjenica koje nisu ugodne. Pretpostavimo da je u ovom svijetu u kojem danas živimo neiskusna djevojka udana za sifiličara; u tom slučaju Katolička crkva kaže: 'Ovo je nerazrješiv sakrament. Morate izdržati celibat ili ostati zajedno. A ako ostanete zajedno, ne smijete koristiti kontracepciju kako biste spriječili rađanje sifilitične djece.' Nitko čije prirodne simpatije nisu izvitoperene dogmom, ili čija moralna priroda nije bila apsolutno mrtva za svaki osjećaj patnje, ne bi mogao tvrditi da je ispravno i primjereno da se takvo stanje stvari nastavi.
To je samo primjer. Mnogo je načina na koje crkva u sadašnjem trenutku, svojim inzistiranjem na onome što naziva moralom, svim vrstama ljudi nanosi nezasluženu i nepotrebnu patnju. I naravno, kao što znamo, ona je najvećim dijelom još uvijek protivnik napretka i poboljšanja za sve načine koji umanjuju patnju u svijetu, jer je odlučila označiti kao moral određeni uski skup pravila ponašanja koja nemaju nema veze s ljudskom srećom; a kad kažeš da ovo ili ono treba učiniti jer bi to učinilo ljudsku sreću, oni misle da to nema nikakve veze s tim. 'Kakve veze ima ljudska sreća s moralom? Cilj morala nije usrećiti ljude.”
Bertrand Russell, Zašto nisam kršćanin i drugi eseji o religiji i srodnim temama
Post je objavljen 07.03.2023. u 19:09 sati.