Kada tvoja tišina je glasnija od moje. I kada šuteći vrištiš glasom ranjene zvijeri. I kada ti se život čini poput bombona zatvorenog u žardinjeri.
A vjetar podivlja kao pred oluju i zadigne ti haljinu do iznad struka. A slutnja se probudi poput gladnog vuka.
Samoća kada savlada sve samoće moje. Kada se čini da ovaj put nije za dvoje.
Kada prođu dani bez noći i noći bez traga. Kada u krevetu ne tražimo ljubav već crnog vraga.
I kad je kasno za razgovor uz čašu vina. Kad moju nadglasa tvoja tišina.
Otvori vrata da nas ujutro čistači odnesu, uz prve zrake sunca i zvuk automobila. Neka samo ostane sjećanje kakva je ovo ljubav nekada bila ...