Marketing
Vjerovala sam...
Na stolu školjke… uspomena na naše naglo ljeto,
i ronjenje azurnim dubinama. Natjecali smo se
tko će prije dosegnuti dno. More je sviralo
baladu o dalekoj utopiji, o željenom raju
nestalom u snovitom podmorju…
I na tvom dlanu je bilo iscrtan dolazeći užas, ali i spasenje.
Sjetih se Pitije...Ibis redibis nunquam peribis in bello...
izgovorila je drevnu rečenicu bez zareza.
Ići ćeš, vratiti se, nećeš u ratu poginuti.
stavih zareze na željeno mjesto.
Vjerovala sam.
Volim tvoj glas u krošnji sjećanja, breza, vrba i maslina.
iskru ljutnje u tvom osmijehu, zrno bijesa u očima,
vlat tišine na usnama.
Volim te bez izuzetka, na stramputici htijenja,
usponu želja, u krijesu sanja i vrtlogu zbilje.
Volim te u letu ptica, u odlascima dana i
noći, u mjeni vremena, u starenju na
obodu kruga naše životne istine.
Post je objavljen 06.03.2023. u 07:27 sati.