Na mojoj poetsko- terapijskoj radionici
Koja mi puno znači
Ima žena svih dobi
20, 30, 40, 50, 70...
I sve do jedne pišemo svoje emocije
Zadivljene našim riječima kojima se
I bez pripreme
Savršeno nadopunjujemo
Ko u crvenom, ženskom šatoru
Tu se ništa ne mete pod tepih
Tresemo prašinu van, van, na sunce
Odnosi s majkom, ocem, partnerom
Ljubavnikom dozvoljenim
Ljubavnikom zabranjenim
Odnosi s vlastitim tijelom
Vlastitom prošlošću
Mladošću, starošću
Tu se traži direktan izvor boli
Tu se traži mjesto od kojeg ćemo kretati
Ponovno
Oporavljene
A ja bih i njima i sebi tako rado dala
Čarobni napitak zaborava
Iscjeljujuću mudrost
Naputak neopterećenog koračanja
Za slijedeći put
Moramo pisati pismo
" kao netko kome smo dragi"
Treća pozicija obično pomogne
Onaj treći bolje zna
U svakoj od nas stanuje puno žena
A sve od reda plačemo i uzdišemo
Jedinstveno i isto nas je strah
I djeca smo još željna i starice usamljene
sve u isti mah