Članak prenesen (i prevedn) sa službenih stranica britanskog go saveza (link: https://www.britgo.org/bgj/05519.html):
Ovaj je članak napisao pokojni Ervin Fink iz Jugoslavije, a distribuirao ga je na Europskom kongresu u Zagrebu 1974. godine. Sadrži zanimljiv izvještaj očevica o podrijetlu goa u Europi.
"Ne možemo puno griješiti ako kažemo da je igra go postala poznata u Europi početkom ovog stoljeća. U usporedbi sa šahom, koji se u Europi igrao oko 400 godina, relativno kasna pojava goa u Europi je iznenađujuće, budući da njegovo podrijetlo seže oko 4000 godina unazad. Uostalom, i šah i go imaju mnogo toga zajedničkog: obje su društvene igre koje se igraju s dva seta figura, obje su misaone igre i obje potječu iz Azije. Vjerojatno postoji mnogi razlozi za kasnu pojavu goa u Europi. Jedan od tih razloga je, kako je dr. Emmanuel Lasker, slavni šahovski prvak, naveo u svojoj knjizi "Brettspiele der Völker", da pokretljivost šahovskih figura više odgovara europskom mentalitetu nego nepokretnost go kamenja - iako znamo da igra go nije ništa manje (vjerojatno više) dinamična od šaha. U svakom slučaju, tek krajem 19. stoljeća, kada je Japan otvorio svoje granice, prvo za brodove, a zatim u trgovinu, diplomaciju, znanosti i umjetnosti zapadnog svijeta, je Europa naučila o umjetnosti i običajima Dalekog istoka i o njihovoj igri igara.
Svakako da je bilo još pokušaja uvođenja i širenja igre go u Europi, ali većina njih je zaboravljena. Bilo bi zanimljivo doznati koji napori ostavili dublji trag u povijesti goa. Zbog nedostatka pouzdanih podataka o važnijim pokušajima, ispričat ću samo jedan od njih, koji se dogodio prije više od 50 godina (napomena, članak je napisan sredinom 20. stoljeća), a u kojem sam i sam sudjelovao.
Godine 1914., pred sam početak Prvog svjetskog rata, bio sam vezist na brzoj krstarici "Admiral Spaun". Moj brod je u to vrijeme bio stacioniran u Puli [1], glavnoj luci Austro-Ugarske ratne mornarice. Provodio sam večeri izvan službe igrajući šah u mornaričkom klubu, gdje je uvijek bilo puno kibicera, i tamo sam upoznao poručnika Artura Jonaka von Freyenwalda [2]. On je prilično pohvalio moju igru i pozvao me u svoj brod da pokaži mi japansku igru - go, za koju je rekao da je zanimljivija od šaha. Naravno da sam prihvatio njegov poziv i nakon niza lekcija, usuđujem se reći, prilično brzo sam napredovao.
S velikom voljom i energijom Jonak je nastojao pridobiti nove obraćenike za svoju igru, uglavnom među mlađim mornaričkim časnicima. U kratkom vremenu privukao je niz entuzijastičnih go igrača. Oni su pak privukli još više igrača, sve dok nije postalo poput epidemije. Go se igrao na brodovima, u kafićima, u mornaričkim klubovima itd. Ubrzo su go setovi sa staklenim kamenčićima i sklopivom pločom bili dostupni u pulskoj knjižari. Za širenje igre najviše je zaslužan Jonak, koji je za svoju predanost i neumornu aktivnost dobio naziv "Jonak, bog Goa". - Nakon Jonakove pogibije u ratu naš go klub više nije imao voditelja. Ugasio se plamen pulske vatre, a vjetrovi su raspršili iskre užarene vatre. U našem klubu bilo je više od 200 aktivnih go igrača i mislim da je to bio najjači, a sigurno najveći go klub u Europi, barem prije 1918. godine.
Iako se "vatra" u Puli ugasila, iskre su preživjele [3]. Jedna od njih zažarila je u svojoj zemlji - pokušavajući zapaliti novu vatru. Mnogi uspjesi naših šahista uvjerili su me da u Jugoslaviji ima interesa i potrebnog talenta za misaone igre. Ta me činjenica učvrstila u uvjerenju da u mojoj zemlji postoje povoljni tereni za go i zato sam odlučio pokušati proširiti go igru u Jugoslaviji. Pokušao sam napraviti proboj na mnogo načina: člancima u novinama, pamfletima, predavanjima na Radio-televiziji, kontaktima sa šahovskim klubovima, izradom improviziranih go setova itd. Na kraju sam slučajno pronašao grupu studenata Ljubljanskog sveučilišta, koji su igrali go. Znali su samo pravila koje su naučili iz članaka koje sam napisao za tjednik "Tedenska Tribuna" u prosincu 1960. Bili su vrlo entuzijastični, našli su mnogo novih igrača, uglavnom "obraćenika" iz šaha i revno su proučavali tih nekoliko knjiga o go da sam imao. Godine 1961. osnovali smo "Go-drustvo Ljubljana", prvi go klub u Jugoslaviji. Trudili smo se i uspjeli proširiti go i nakon nekog vremena pojavili su se brojni go klubovi u svim dijelovima Jugoslavije. Istovremeno smo pokušali poboljšati svoje vještine i izjednačiti se s najboljim europskim igračima i mislim da smo u tome uspjeli. Naravno, nadamo se da ćemo postići i više od toga. - I tako se go od početaka u Puli etablirao u Jugoslaviji."
Bilješke:
1. Pula je poznata jugoslavenska luka na sjevernom Jadranu
2. poručnik Zapovjednik Artur Jonak von Freyenwald rođen je u Salzburgu (Austrija). Kad sam ga upoznao, bio je prvi časnik na minopolagaču "Kameleon". Godine 1914. bio je na kruzeru "Kaiserin Elisabeth" u Tsingtauu, gdje je postao ovisan o gou. Godine 1918. poginuo je u Boki Kotorskoj (danas u Jugoslaviji, južnojadranska obala) kada su mine slučajno eksplodirale tijekom operacije polaganja mina.
3. Jedan od mnogih go igrača bio je jedan poručnik. Zapovjednik Froeschl, Jonakov blizak prijatelj. Bio je vrlo aktivan u Gou u rodnom Beču. O aktivnostima ostalih go igrača iz Pule nažalost ne znam ništa.
Post je objavljen 02.03.2023. u 23:37 sati.