Obzirom da je četvrti krug druge runde lagano na izdisaju ( još su ostala dva dana, al to računam ko izdisaj ) naprosto se moram osvrnut na dosadašnji tijek ovog fajta.
Iskreno, najiskrenije – osjećam se reš pečeno. Ko ona hrskava purica sljubljena sa mlincima i krckavom salatom kristalkom. Jedino šta mene niko neće poslužit ko glavno jelo; moja je zadaća doć na vrijeme, polokat osam deci vode i za otprilike sat vremena spustit se hodnikom do kabine za presvlačenje. Tu malo i posrćem, jer teglim torbu sa najnužnijim potrepštinama ( novčanik, banana, kokice, peciva, flašica za vodu, hrpa moje medicinske dokumentacije, dezinficijens, vlažne maramice, bomboni, papirnate maramice ) i vrećicu u kojoj je moj jastuk bez kojeg nemrem ni pomislit sjest, moje šlape na ćuke, čarape jer mi je zima za noge kad se skinem, kapa i rukavice. Jebote ko da se selim, a ne da idem na zračenje.
Onda me preuzima sjajna radiološka ekipa, namjeste me i kreće nova runda dobivanja na hrskavosti kože. Razlika je u tome šta se ne vrtim na ražnju nego se aparat okreće oko mene. Sad sam se već navikla, ispočetka sam stalno mislila – šta ako se nešta smrda pa me ne budu mogli iščupat van dok ti dijelovi aparata kruže oko mene ko sateliti? Šta ako to smrdavanje ne zaustavi zračenje pa izađem skurena na najjače? Al sad se više ne smaram s tim, radije razmišljam kako ću se natrpat kokicama kad se obučem i vratim u čekaonu.
Neki dan smo zamrli od smijeha starijoj gospođi koja je došla na ct simulaciju. Kaže joj radiologinja – sad se odite pomokrit pa ćete onda popit vodu koju vam damo. Ona odgovara – pa šta ste mi onda rekli da cijeli vikend cibam šta više vode, i jutros da puno popijem kad se sad moram popišat pa opet lokat vodu? ( Mislim – logično žena razmišlja, al mi smo već veterani koji su navikli na te komande – pišat pa ponovo pit. )
Jedan stariji gospodin bio je na rubu očaja, jer se dan prije rudarski natrpo graha i kisele repe plus obligatna suha rebra, pa je moro čekat da ga potjera na vece, nije mogo niz hodnik na terapiju dok se nije riješio viška jučerašnjeg ručka.
I priča on meni kak je uzeo i Espumisan jer je bio napuhan ko balon, a ja uopće ne slušam. Ja vidim sebe pred vrhom punim tanjurom graha i kisele repe i točno osjetim onaj fini, kremasti okus tog variva u lalokama. I slabo mi dolazi jer sam trenutno gladna, jer to nisam jela ne sjećam se kad, a sad ne smijem ni pomislit na to.
Uglavnom, opet sam se vratila na prežderavanje. A htjela sam samo opisat kako izgleda jedan dan proveden u drugoj rundi. Za ne povjerovat, jelda?
Post je objavljen 01.03.2023. u 19:54 sati.