Marketing
Metafora sreće...
I dogode se tako trenuci nespokoja… vrtoženje orkanskih visova svijesti… postajemo ljudi vjetra… igubljeni u oluji osjećaja… dogodi se trenutak u kojem lebdimo nad bezdanom ništavila… kada se rađaju strahovi od nevidljive, nepostojeće nemani… a onda nam sudbina ponudi čašu istine… kristalni pehar u kojem se zrcale zankovi kraj puta… simboli koje nismo primječivali… ciborij prepun riječi usklađenih sa zagrljajima koje nismo osjećali… blješte svjetla velegrada u kojem lutasmo izgubljeni u traganju za nečim bezimenim… u iskričavoj svjetlosti istine prepoznamao sebe prognanika iz sebe samoga… sebe pustolova putevima nekih nepoznatih svjetova… svjetova bez sna… pronađemo sebe na trgu vješanja ljepote… sebe bezimene lutalice znakovljem bez značenja…
Na rodnou sudbine iznenada bljesne putokaz ka snu… davno zaboravljenom, nedosanjanom svijetu lijepih izmišljaja… tada utihnu zli proroci… čuje se samo zov vjesnika ljubavi… smijemo li zakoraknuti putem bez znakova… bez ucrtanih ciljeva… bez dokazanih istina?...
Ljubav je to tihuje sudbina… sreća je to šapuće srce… život je to govori svijest…
Krenuh putem bez znakova… stazom ka ukazanju nečega bezimenog…
Kotrlja se treći tjedan čekanja na njegov povratak. U dnevnoj sobi tišinu razbija zvuk telefona i njegov glas... hvala ti što si strpljiva, čekaj me i ja doći, uskoro, nadam se... U iluziji iscjeljujuće tišine metafora sreće...
Post je objavljen 01.03.2023. u 08:08 sati.