Marketing
ZANIMLJIVOSTI #6 REVIZOR-PROTAGONIZAM /ANTAGONIZAM
Na postu antagonizam
u komentarima Luki je spomenula i kazališne predstave kao formu izražavanje antagonizma, to je naravno uključivo isto i u predstave iz
praktičnih razloga to nisam onda spominjao a to su:
1.Koju predstavu uzeti kao primijer
2.Sjetiti se konkretnih događaja u njoj
3.I to spojiti sa već 3 postojeća primijera.
Stvar je u tome da su za lustraciju bila uključena 3 projekta jedan kratak film u kojem je antagonizam između pozitivca i negativca, tako
u principu izgleda u početku dok ne dođe do preokreta u radnji pa se stvari mijenjaju po kojima ispada da su 2 negativca u drugom pozitivci u negativnoj (pogrešnoj, lošoj radnji) koja ostaje tajna za treću stranu i treći po kojem se najbolje razlučuje da antagonizam nije
nužno definiran za negativne uloge iako je univerzalan princip za njih.Lukin komentar je bio poticaj bez njega vjerovatno ni ovog posta ne bi bilo pa da napokon privedem kraju serijal o zanimljivostima vazanim za predstave bar dok se ne otvore neke nove nadopune i drugih pogledanih. U predstavama stvari se odigravaju po istom principu za primijer ću
ovdje uzeti Gogovljevog "revizora" u kojem su svi definirani kao negativci u kojima ipak postoje nijanse.Inspirativna predstava da dobije i treći post satirični realizam i vječna aktualnost, ja uvijek tako dodajem naknadno nešto. Ovo je jedna od rijetkih ovako izravnih projekcija stvarnosti aktualan od onda do današnjeg vremena. Imao sam post nakon drugog gledanja na danima satire, drugo gledanje uvijek ispadne nadopuna prvom
uoče se neki detalji koji ili u prvom nisu uočeni ili su zaboravljeni. Dio iz tog posta.
"Hlestakov se koristi situacijom kao i ovi naši političari,"negativac" koji u principu raskrinkava prave negativce drama je u principu sa iskuljučivo negativnim ulogama u kojima postoje te neke nijanse Hlestakov i Marija Antonovna su u kompletnoj toj priči još najpozitivnije uloge. On samo koristi situaciju i istovremeno raskrinkava mito i korupciju a ona je više pasivan promatrač tih svih sranja".
Ali na stranu sad događaji unutar drame, ovdje će biti fiksacija na ulogama ne na kompletnoj predstavi. Svi definirani negativci su antagonisti ali imaju dozu protagonizma, kad se pokazuju kao uloge u drami i na vijest da dolazi revizor, zajedničkim snagama smišljaju
sistem kako da prikriju svoje kriminalne radnje i malverzacije, krađe mito i korupciju. Po drugoj strani kao antagonisti se pokazuju kad daju mito navodnom revizoru (Hlestakovu) i prebacuju odgovornost s jednih na druge. Pod pretpostavkom da je on stvarno revizor on koristi situaciju, kako sam naveo u postu linkanom on je zapravo uloga koja raskrinkava negativce i istovremeno se koristi situacijom.
Premijerno izveden Gogovljev revizor
"Uplašen da ne razotkrije njegov nerad, nebrigu i osobno bogaćenje na državni račun, kad čuje da se u lokalnoj gostionici nalazi nepoznati stranac iz Petrograda, da je tu već dva tjedna i da odbija platiti svoje račune, gradonačelnik mu se pohita pokušati umiliti, uvjeren da se sasvim sigurno radi o predstavniku državne vlasti"...
Kad dobiju obavijest da im dolazi revizor smišljaju pregovaraju dogovaraju plan kako da ga otkače da ne budu razotkriveni, dio protagonizma, dok prelaze u antagoniste kad se obostrano optužuju. Uloge u drami i dijelovi scenarija.
"Anton Antonovič Skvoznik-Dmuhanovski, upravitelj grada /Bojan NAVOJEC
Ana Andrejevna, njegova žena / Daria LORENCI FLATZ / Vanja MATUJEC (27.10.2021.)
Marija Antonovna, njegova kći / Iva MIHALIĆ
Luka Lukič Hlopov, školski nadzornik / Slavko JURAGA / Ivan COLARIĆ (27.10.2021.)
Amos Fjodorovič Ljapkin-Tjapkin, sudac / Dušan BUĆAN"
"Artemij Filipovič Zemljanika, staratelj dobrotvornih ustanova / Alen ŠALINOVIĆ
Ivan Kuzmič Špekin, upravitelj poštanske stanice / Milan PLEŠTINA
Petar Ivanovič Dopčinski, mjesni vlastelin / Filip VIDOVIĆ
Petar Ivanovič Bopčinski, mjesni vlastelin / Silvio VOVK
Ivan Aleksandrovič Hlestakov, činovnik iz Petrograda / Igor KOVAČ
Osip, njegov sluga / Ivan JONČIĆ
Svistunov, policajac / Kristijan POTOČKI
Miška, sluškinja upravitelja grada/
Sluga u gostionici / Tin ROŽMAN"
Kopirano sa HNK Zagreb
Prepiska iz prvog čina/prvi prizor upravitelj grada, skrbnik dobrotvornih ustanova školski nadzornik sudac policijski pristav liječnik dva policijska nadstražara.
AMOS FJODOROVIĆ-Što, revizor?
UPRAVITELJ GRADA-Revizor iz Petrograda, inkognito. A uz to još i s tajnim nalogom.
AMOS FJODOROVIĆ-Eto ti ga na!
LUKA LUKIĆ-Gospode Bože! što nam je to trebalo!
UPRAVITELJ GRADA-Evo da vam pročitam pismo što sam ga dobio od Andreja Ivanovića Čmihova- vi ga znate, Artemije Filipoviću.Čujte što piše:Dragi prijatelju, kume i dobrotvore (mrmlja upol glasa dok prelijeće pismo očima)...da te obavijestim. Aha! tu je: između ostaloga, hitim da te obavijestim da je stigao službenik koji ima nalog da pregleda cijelu guberneriju, a napose naš kotar (značajno podiže prst u vis) Doznao sam to od vrlo vjerodostojnih ljudi, iako se izdaje za privatnu osobu. Kako znam da ni ti kao ni svaki drugi nisi bez sitnih grijeha, jer si pametan čovjek i nerado ispuštaš što ti rado kapne u ruke...(zastaje) no to on nešto onako...savjetujem ti da budeš na oprezu:jer on ti svaki čas može stići, ako već nije stigao i nastanio se gdjegod inkognito...jučer sam...no dalje već dolaze obiteljske stvari: došla nam je u goste sestra Ana Kirilovna s mužem Ivan Kirilovićse jako udebljao i jednako svira na violini...i tako dalje, i tako dalje. Dakle vidite u kakvom smo položaju! "
Tu počinje zaplet, tenzije se daju rezati nožem na samom početku, nakon puno konverzacija i pregovora dolaze u hotel u kojem je navodni revizor i nude mu smještaj u gradu, a on ih iskorištava financijski, koristi se situacijom i istovremeno raskrinkava koruptivni sustav. Ovdje je Hlestakov iz te pozicije protagonist onaj koji je referentna točka radnje, svi ga vide kao "revizora" a on se samo kroisti
situacijom. S druge strane, korumpirani političari rade sve samo da ih se ne razotkrije u njihovim aferama i malverzacijama pa prebacuju odgovornost jedni na druge kad su sa Hlestakovom (odvojeno ne zajedno) Pod pretpostavkom da je Hlestakov stvarno revizor doveli su ga u grad, što je i razultiralo otkrivanjem njihovih kriminalnih radnji. Oni u njemu vide prijetnju a on vremenom uočava da od tog njihovog imagniarnog straha može izvući korist.
TREĆI ČIN SOBA IZ PRVOG ČINA BRZINSKA SKICA SCENARIJA
MARIJA ANTONOVNA-Ma, uvjeravam vas mamice, da ćemo za dvije minute sve doznati. Brzo će sa Avdotija morati vratiti (gleda kroz prozor i poviče) ah,mamice mamice! Netko ide,ano je ondje na kraju ulice. U fraku...tko li je to?ha, baš me ljuti pa tko bi...
ANA ANDREJEVNA-Gdje? vječno nešto fantaziraš pa zbilja ide. Tko ide? oniska rasta....u to bi mogao biti?
MARIJA ANTONOVNA-To je dopčinski mamice!
ANA ANDREJEVNA-Kakav Dopčinski? stalno ti se nešto priviđa!
Ovdje su stvari još ekstremnije, antagonizam između majke i kćeri za poziciju u obitelji. Dolaskom Hlestakova nadmetanje oko njega se odigrava od prve situacije kad ih obje upozna.Bilo je ovdje situacija kad upravitelj grada ostaje indiferentan na Hlestakovovo nabacivanje svojoj ženi i kćeri u početku zbog panike od revizije a kasnije kad vidi da se može iz situacije izvući korist.To je to! spašavaj se, a i izvuci najbolje iz situacije još profita profit iznad svega! Do koje granice ide sve to govori da je upravitelj grada u stanju dati kćerinu ruku liku kojeg ni ne poznaje za njega je sve kupoprodaja. Pored sve ove situacije Marija Antonovna izgleda kao žrtva odrastanja u provinciji korupcije i kriminala. Pred samu premijeru Iva je dala intervju o ulozi
Marija Antonovna je kći pohotne majke i korumpiranog oca. Majka joj je glavni uzor i rekla bih da polako, ali sigurno postaje sve sličnija majci."
Ovu predstavu vidim kao prelazak, antagonizma u protagonizam, Hlestakov razotkriva koruptivni sustav i koristi se situacijom, primijer
negativca-protagonista, Marija Antonovna, vidi izlaz iz situacije u braku sa Hlestakovim, a upravitelj grada pod pretpostavkom da je on
stvarno revizor korist.
PETI ČIN PRVI PRIZOR
ANA ANDREJEVNA-Kako ne! Razumije se da bi mogao.
Pred završnicu predstave, ovdje se kompromitiraju kao glavni negativci njih dvoje, jer su pod pretpostavkom da je Hlestakov stvarno revizor i u toj situaciji našli prednost njemu dali kćerinu ruku. Antagnoizam ove drame je na relaciji gradski vlastelini(revizor i jedni protiv drugih)i Marija Antonovna-Ana andrejevna , da ne analiziram završnicu i Hlestakovo samoubojstvo to sad nije tema, njih dvoje Marija Antonovna i Hlestakov (tako to interpretiram, iako sigurno nije jedina izvediva interpretacija) se šaltaju u protagoniste koji su izvukli najbolje što su znali iz situacije iako je situacija u principu bezizlazna i za njih i za sve druge.Zašto je u ovoj verziji Hlestakov počinio samoubojstvo ostaje tajna, vjerovatno je izmijenjeno zbog scenskog efekta.
Izmijenit ću malo redoslijed činova, prvi je zbog uvoda, peti da se prvo uoče prelasci iz antagonizma u protagonizam, a onda kao dodatak još malo interakcija što je prethodilo raspletu iz kojih situacija je došlo do okretanja ploče kad su našli korist da Hlestakov oženi Mariju Antonovnu.
8.PRIZOR ANA ANDREJEVNA I MARIJA ANTONOVNA
MARIJA ANTONOVNA-Ah, dražestan je!
ANA ANDREJEVNA-A kako su mu samo lijepe manire! odmah se vidi prijstolnički salonski čovjek. I vladanje i sve mu je tako...ah kakva milina! strahovito volim ovakve mladiće! Upravo sam izvan sebe ali i ja sa se njemu vrlo svidjela:zamijetila sam to-neprestano me pogledavao.
MARIJA ANTONOVNA-Ah mamice mene je gledao!
ANA ANDREJEVNA-Molim te prestani s tim svojim koještarijama! ove su ti posve naumjesne
MARIJA ANTONOVNA-Ali mamice, zaista me je gledao!
ANA ANDREJEVNA-Evo nje opet! Bože sačuvaj da se ne bi prepirala! nije i dosta! gdje bi on tebe gledao? i zašto bi tebe gledao?
MARIJA ANTONOVNA-Zbilja mamice neprestano me gledao. i kad je počeo govoriti o književnosti pogledao me je, i kasnije kad je pripovijedao kako se karta s veleposlanicima , i onda me je pogledao
ANA ANDREJEVNA-Pa možda te je ipogledao jedanput dvaput i to tek onako,samo da pogleda. Valjda je u sebi rekao hajde nek joj bude pogledat ću i nju.
Antagonizam između Ane Andrejevne i Marije Antonovne se proteže do trenutka kad upravitelj grada i ona ne izvuku korist iz situacije
davajući dopuštenje Hlestakovu da im oženi kćer. U devetom prizoru četvrtog čina Hlestakov nakon zavodničkih igrica sa Anom Andrejevnom se prebacuje na kćer, 13-i prizor prijašnji i Ana Andrejevna
HLESTAKOV-(ustajući) uh,do vraga!
ANA ANDREJEVNA-(kćeri) što to znači gospođice? kakvo je to ponašanje?
MARIJA ANTONOVNA-Mamice ja...
ANA ANDRJVEVNA-Odlazi odavde! čuješ li? odlazi dolazi! i da mi se nisi usudila dolaziti na oči (Marija Natonovna odlazi uplakana)
HLESTAKOV-(za sebe) A i ona je apetitilnih bogami, posve je zgodna (pada na koljena) godpođo vidite kako izgaram od ljubavi
ANA ANDREJEVNA-Što vi klečite? ah, ustanite ustanite!
HLESTAKOV-Ne, klečat ću bezuvjetno ću klečati hoću znati što mi je suđeno, život ili smrt.
Situacije su ovdje zaoštrene više nego što je u slučaju za vlastelom kad prebacuju odgovornost jedni na druge pred navodnim revizorom. Ana Andrejevna kao antagonist priče dijamteralno-suprotno vlasteli vidi konkurenciju u svojoj kćeri, tek kad presude viši interesi koje sve prednosti ima u potezu da im kćer oženi revizor je prijeloman trenutak, onda se stvari mijenjaju u korist Hlestakova i Marije Antonovne kao protagonista drame.
Drama u 5 činova idealan je primijer šaltanje antagonista u protagoniste drame, vlastela i upravitelj grada sa Anom Andrejevnom su "baza" kompletne priče i njihova panika pred revizijom, Hlestakov i Marija Antonovna su našli neku korist u kompletnoj situaciji, ima jedan trenutak u predstavi kad radnja počne dominantno biti fokusirana na njih dvoje. Ovdje se skida fokus sa one bazne radnje korupcije vlastelina i njihove panike pred navodnim revizorom i više su u fokusu karakteri uloga koje su dijametralno-suprotne drugima u predstavi, ukalupljenih u identičnu ulogu.
4. ČIN 12 PRIZOR HLESTAKOV I MARIJA ANTONOVNA
HLESTAKOV-Čega ste se tako uplašili gospođice?
MARIJA ANTONOVNA-Ne, nisam se uplašila.
HLESTAKOV-(afektira) Molim vas lijepo, gospođice vrlo mi je drago što ste me držali za nekoga...smijem li vas pitati kamo ste krenuli
MARIJA ANTONOVNA-Mislila sam da je možda mama ovdje...
HLESTAKOV-Ama ja bih želio znati kamo ste krenuli?
MARIJA ANTONOVNA-Smetala sam vam. Zacijelo ste bili zauzeti važnim poslovima.
HLESTAKOV-(prenemažući se) Vaše su oči lijepše nego važni poslovi...vi mi nipošto ne možete smetati ni na koji način, ne možete naprotiv vi me možete samo razveseliti.
MARIJA ANTONOVNA-Vi govorite prijestolnički
HLESTAKOV-Samo tako krasnoj osobi kao što ste vi. Smijem li biti tako sretan i ponuditi vam stolac? Ma što, vama ne dolikuje stolac nego prijestolje.
MARIJA ANTONOVNA-Zaista ne znam...tako mi se žurilo (sjedne)
HLESTAKOV-Kako vam je krasan rubac!
MARIJA ANTONOVNA-Vi ste podrugljivac,samo se podsmjehujete provincijalkama.
Ima jedan američki film iz 2007 čisto usporedbe radi po protagonističkom/antagonističkom parametru "Živjeti i umrijeti" u kojem grupa pljačkaša nakon nauspjele pljačke postanu heroji spašavajući ljude od pravih kriminalaca s kojima su se našli u isto vrijeme na istom mjestu. Na isti način u "revizoru" Hlestakov i Marija Antonovna preuzimaju protagonistički element kad scena prelazi više u fiksaciju na njih a u toj situaciji upravitelj grada vidi korist. Film je ovdje samo kao općeniti primijer prelaska iz antagonizma u protagonizam, u trenutku kad njih dvoje intenzivnije dođu do izražaja na sceni, Hlestakov je antagonist,za korumpiranu vlastelu od početka za 4.zid protagonist.
Ali bilo je na postu o antagonizmu još kvalitetnih observacija, Medlife je ostavila sljedeći komentar.
Mene uvijek fascinira koliko često čak favoriziramo antagoniste nad protagonistima.
17.02.2023. (08:53)
Na što sam odgovorio da je caka u tome da su negativne uloge uglavnom intrigantnije od pozitivnih i samim time su favorizirane, intrigantnosit i zanimljivosti koju imaju negativci pozitivci teško mogu konkurirat, s tim da je antagonizam primijenjiv i na pozitivce to je
onaj trenutak kad su zanimljivi. Ali u kompletnoj stvari ima jedan paradoks Hlestakov je antagonist sam za sebe, svog života, korist koju izvlači iz situacije zapravo uopće ne iskorištava na taj način, po ovoj verziji od početka je samoubojica koji svim ovim metodama provjerava treba li odustati od ideje samoubojstva, nakon svih intriga vidi da nema i puca si u glavu. Onaj koji je realno iz situacije mogao profitirat u principu uopće nije, groteska bez pobjednika kao i u stvarnosti.
Ali protagonizam je i poentiran kroz analizu u knjizi sa dramskim tekstom, ključan je ovaj dio:
"Hlestakov počinje rasti kao protagonist upravo kontekstualno, uvjeravajući pomoću etiketa drugih likova upravitelja grada (ali i sebe) kako je on vladin poslanik"
Protagonističku poziciju preuzima praktički od početka kad zbog svoje paranoje gledaju kao revizora. Predstava je primijer negativnog
protagonizma drama u kojoj su glavni negativac (Hlestakov) i uloga koja se na njega nadovezuje (Marija Antonovna) u kompletnoj stvari najpozitivnije uloge. U modernom vremenu situacija sa korupcijom i kriminalom je ista samo su drugi akteri u igri ironija je samo da je (vidi se iz priloženog) bilo daleko manje primitivizma nego u 21.stoljeću još ni u jednom ruskom klasiku nisam gledao problematizaciju primitivizma.
Post je objavljen 28.02.2023. u 23:10 sati.