Jedino smisleno je studirati književnost. Povijest je prepuna nekakvih brojeva, pojedinačna, tek treba dobiti smisao.
U vrijeme rata noći su duge ceste. U vrijeme rata, treba samo pisati i čitati. Dakle, noći su teške i duge. U kojima umjesto metaka odzvanjaju stihovi. Epovi. Priče. Romani. Sve moguće vrste.
Potcrtane knjige, gutanje slova umjesto doručka.
Život kao pisanje, i pisanje života, u jednom. Dani teku. Živjeti iznutra i bacati čini na minska polja, otvarati vrata dragim psima i sanjati. Preživjela sam zbog književnosti, zbog korica knjiga kao korica kruha....Preživjela sam Kosovo zbog pisanja. Zbog književnosti. Dajte samo knjige, i ona proljetna i ljetna jutra. Zbog riječi. Zbog romana. Zbog još neispričanih priča. Zbog pisanja. Zbog života. Pisanje: moja potreba, moja želja, moje zadovoljstvo, moje sve!!!!
Odjebite, ratnici.
Ljubim!
E, ovo je glazba. Huljić je s Ljiljanom imao više sreće nego pameti...Koja interpretacija, koji glas....Svaka čast!
Post je objavljen 27.02.2023. u 22:05 sati.