to mi se činilo kao nekakva suvišna radnja
nešto što trebaš izmjeriti u susjednoj prostoriji ali si zaspala i glava ti je u drugome stan(j)u
ovdje proljeće ne podsjeća ni na što, po svemu sudeć može biti i sydney i leeds i one zgrade iza stagea a bogme i brdo s kojeg im pljuješ na glave
a ako može biti bilo koje mjesto onda može biti i bilo koje vrijeme, ovdje ne postoji vrijeme, niti tvoja ljubav ni tvoje odrastanje (!), biti pošteđen često je prividno 'znati bolje' jer si stalno moramo za nekog boga davati priznanja
nekad imaš sreće nekad nemaš sreće i dođe sâmo sve zbog čega trebaš biti hrabar, a i ono drugo, samo tu si uvijek korak nazad
između toga, tišina
smišljanje kako bi se nešto reklo
a da nikad nikad nije na prvu, osim kada te svemir poklopi
između toga, stvari 'između'
jer sve što je 'ispred' ne možeš više gledati
ne vodi te i ne priča ti
ne znam izgovoriti ali znam osjećaj i znam da je prekrasno, to što pokreće
još me nije protjeralo i ne da mi da se predam i možda najbolje od svega
ti govori o meni
Post je objavljen 27.02.2023. u 17:34 sati.