"Istina je ružna. Mi imamo umjetnost da ne
bismo propali zbog istine” (Volja za moći, afor. 828).
Friedrich Nietzsche
Spremamo stan drugaricine sestre, još jedne osobe koja je prerano otišla, gdje s tim vrijednim knjigama? Negdje ćemo ih smjestiti u našu preobilnu biblioteku, koju ionako nema više tko iščitavati, htjeli smo otvoriti u kvartu alternativnu kvartovsku neprofitabilnu knjižnicu koja bi npr. radila od 20-24, al nema se vremena za administrativna nadmudrivanja i dozvole, na kraju bi valjalo i za to nekog potplatiti. Da, u ono trulo vrijeme neki od nas su u zemlji i u inozemstvu, nabavljali i ovdje gomilali knjige i ploče. Seljenjem iz Sarajeva u Rijeku poklonio sam preko 100 LP ploča i sve singlice, nekoliko stotina, "velikih" ploča bez svrhe još imamo previše, trebalo bi popraviti gramofon, al ima desetaka prečih životnih stvari, pitanje je i ima li još ljudi sposobnih popravljati staru tehniku u ovom jednokratnom dobu. Vrijeme je destrukcije i mladalačke ispraznosti, svaki dan u našoj ulici strada neki auto, kod nas redovito retrovizori jer ih je najlakše izbiti, policiju zanimaju štete samo od par tisuća eura. Zanimljivo da ovdje najbolje posluju teretane, nema nažalost onih mozgovnih.
Ostaje nam utjeha dobre hrane, tu smo nadmoćni mekdrek generacijama, no da nije loše glazbe ni mnogi od nas ne bi znali da čorbast pasulj ide sa rebarca suva...