Većina vas je čula za kultni roman Jacka Kerouaca "Na cesti". Dobar dio je vjerojatno i barem jednom lagao da ga je pročitao, sudim to po sebi, jer ja kad počnem nešto čitati čitam do kraja ma koliko to prazno i loše napisano bilo, ovo sam baš takvo pročitao, kompromisno rečeno, napreskake. Taj osjećaj dosade me uvijek obuzimao iako se navodno radilo o najvažnijem djelu jedne generacije, kojoj sam se u jednom periodu života čak i divio, u svakom slučaju zanimljivija od moje i narednih, te onih prije nje, kojima su najveći doživljaji bili jebeni ratovi. Možda bih toj knjizi dao još jednu šansu, da nisam pročitao kod Buka da je Jack folirant koji nije ni alkohol podnosio, a kamoli nešto jače.
U svakom slučaju "on the road" je postao simbol jednog načina života, a naslovom su se inspirirali i drugi autori sličnog stila i "istraživačkog" načina života poput Vesperovog "Putovanja", kako je prevedeno, ili točnije rečeno tripa. Za ovog niste čuli, bio je otac sina Gudrun Ensslin, najopasnije žene jednog vremena, koja je s novim partnerom držala Njemačku svojevremeno u šaci.
"Zrelih" godina ne uživam pretjerano u putovanjima. Za zadnje putovanje dobro smo se opskrbili, ustvrdili smo da plaćamo sedam grobnica, pa ako kome zafali, a mi budemo u krizi, imat će gdje kupiti.
Doručak i ručak su porijeklom iz još jednom posjećene Slavonije, nema više blogera imenjaka GP da još jednom razmjenimo dojmove o razvoju ravnice i gubljenju štiha starih mesnica s novim vlasnicima.